Zapravo stvarno ne znam što bih rekao i napisao o prijelaznom roku Hajduka. Napravljeno je definitivno dobrih transfera, odlazni dio je odrađen za čistu peticu, no dolazni je ostao nekako nedefiniran, s dosta upitnika.
Pa hajdemo najprije malo o izlaznom dijelu. Posudbama i raskidima se rasteretilo roster, ali i budžet, otišli su tako igrači na koje se nije ozbiljno računalo. Primjerice, raskid s Kristijanom Dimitrovim svakako je pozitivna stvar, iznimno rijetko ga se koristilo, samo si imao teret njegove plaće. Za Vukovića se samom posudbom dobilo nešto novca, a stanje na tablici u Saudijskoj Arabiji govori kako će gotovo sigurno na kraju sezone doći i pare za samu kupnju, koja se automatski aktivira ako uđu u prvu ligu. Ne može se biti nezadovoljan takvim dealom za povremenog rotacijskog igrača u četvrtom desetljeću života.
Prodaje su isto bile u najmanju ruku logične, a dobar dio svakako ide pod egidu odličnog posla. Dobio se neki novac za Čolinu, iako je imao još samo pet mjeseci ugovora. LASK je aktivirao otkup za Ljubičića, kojeg je veliki dio navijačkog puka tjerao prije manje od godine dana. Ako se uz otkupnu klauzulu utjeralo i nešto postotka buduće prodaje, onda se radi o vrhunskom poslu. I za kraj, Stipe Biuk. Jako dobri novci, koji još mogu ići gore. Plus osiguranje postotkom ukoliko Stipe eksplodira i ode za neke velike pare u najveće lige. Uz sve to, otvoreno bitno tržište, američka liga već je sad među deset najgledanijih na svijetu, a samo će ići gore obzirom na ulaganja tamo. A Hajduk ima vjerojatno budućeg reprezentativca Sjedinjenih Američkih Država. Dobar posao sam po sebi, a što je stvorio kroz potencijal tek ćemo kroz dvije tri sezone moći uvidjeti.
No, onda dolazimo do ulaznih transfera. Prvo je napravljen jedan logičan potez, doveden je golman Lučić. Pouzdan HNL kadar da popuni vrijeme dok se vrati Lovre Kalinić, da se ima osiguranje na klupi ukoliko Sentić iz nekog razloga ne može na gol. A onda velika pauza do dovođenja marokanskog Francuza Benrahoua. Koji može igrati na desetki i na desnom krilu. Pozicije koje Ivan Leko za sada nema u svom sustavu. Iza njega dolazi mladi Anello, ponovno neobičan transfer. Primarno lijevo krilo, zapravo igrač koji jako karakteristikama i stilom igre podsjeća na Biuka. Hajde, Amerikanac je, mlad je, transfer može ići pod dobar potencijal. I na kraju zadnjeg dana roka povratak Ferra, logičan potez, potrebno je bilo malo razdrmati obranu.
Ono gdje ostaju upitnici je stavljanje ovih igrača koji su došli u sustav. Krilni dvojac se može koristiti i kao druge napadače, znao je to Leko i prije koristiti, a ako će više upotrebljavati 3-4-2-1 sustav onda ima mjesta definitivno, No, tu ostaje to “ako“. Ono od čega mi se lijevi kapak trza, ruke tresu, a raste potreba za prepisivanje normabela i xanaxa je mogućnost da ih se koristi na wingbacku. Odmah mi u glavi skaču slike Tahiraja i Jakoliša na tim pozicijama, neke uzenemirujuće memorije se bude i nije mi dobro. Stvarno se nadam da neće biti takvih recepata, mentalno nisam spreman za to.
Nisam neki nogometni trener ili veliki analitičar, ali teško mi se oteti dojmu da je Hajduk trebao pojačanje na šestici, zadnjem veznom, ako će se i dalje ići sa sustavom 3-5-2. Lukas Grgić dobro to pokriva, koliko može, nekad mi ga baš bude žao kad primjetim da pokriva sam i do 600 kvadratnih metara terena. Za plastičnu usporedbu, košarkaško igralište ima 420 kvadratnih metara i na njemu bude deset igrača. Grgić ima svoja ograničenja, da nema bio bi u top klubovima Europe, a prava je istina da Hajduk teško može nabaviti igrača boljih karakteristika na toj poziciji. Jer trebao bi netko Grgićeve energije, koji uz to sjajno barata loptom i odličan je u organizaciji. Ima jedan koji mi pada na pamet, zove se N’Golo Kante, ali dojma sam da je izvan platnog ranga Hajduka. Čini se kako i Leko lagano prihvaća da ne može samo jednim igračem pokrivati taj prostor, prošlo kolo su tu zato bili Fossatti i Capan.
I za kraj, nešto što često možemo previdjeti. Hajduk se pojačao i iz unutarnjih rezervi. Od početka nastavka sezone Prpić i Pukstas su se ukomponirali u seniore. Juniori još, a postaju važan dio prvog sastava. Ono što Hajduk jednostavno mora raditi. A što mi navijači često ne doživimo dovoljno. Evo, većina Pukstasa i Prpića vjerojatno već računa jednostavno prvotimcima i to je to, zaboravljaju da se radi o 18-godišnjacima i da je to velika stvar. Sad je još i Capan upao u prvi sastav, doduše poprilično spletom okolnosti i ozljede Grgića, ali tu je. A svi očekujemo i taj 20. veljače da mladi Vušković stekne uvjete nastupanja za seniore. Tako da kad se sve zbroji i oduzme, rok će se na kraju možda morati označiti vrhunskim, ako se kroz njega stvore uvjeti za promociju ovog četverca mladih. Doduše, za to su potrebna još dva uvjeta. Da oni odigraju dobro i da se riješi pitanje ugovora Capana, ali i Luke Vuškovića.
