Josipa Rimac dala je intervju RTL-u, i dok direktno zapravo nije kazala ništa spektakularno, sve je bilo u očekivanim gabaritima osobe koja se sprema za obranu na sudu, možda najvažnije stvari je kazala između redaka. Na neki način čak je poslana i prijetnja političkim i tužiteljskim krugovima.
Naime, Rimac je kazala kako su i njoj i obitelji stizale prijetnje “da ne govori“. Ostalo je visjeti u zraku što to ne bi trebala ili smjela govoriti, no ne treba biti veliki politički analitičar za shvatiti kontekst. Josipa Rimac bila je jedna od sivih eminencija HDZ-a, za vrijeme prije progona zasigurno je bila među deset najutjecajnijih osoba u politici. I znala je kako sustav funkcionira, jako dobro, dapače, trenutno ju se tereti da je to znanje iskorištavala za marifetluke.
E, problem administracije je baš to što je znala kako stvari funkcioniraju. S porukama koje u posljednje vrijeme izlaze, a koje su ogromna glavobolja Andreja Plenkovića, jasno je da se razne stvari rješavalo na neformalnoj razini, ne brinući previše oko toga da će poruke ostati zabilježene negdje. Josipa Rimac zasigurno ima saznanja o puno više sličnih poslova koji su obavljani, ne zaboravimo da su sve do sada iscurene poruke manje-više bile o dealovima u Hrvatskim šumama. Samo jednom od sijaset javnih poduzeća i onih pod kontrolom države, zašto bi u drugim takvim tvrtkama bilo drugačije?
S objavom da joj se prijeti i da se traži da šuti bivša kninska gradonačelnica poslala je poruku da može pričati. Zasigurno je bio veliki broj ljudi koji se sinoć znojio kad se objavilo da će dati intervju. No, Rimac za sada nije davala nikakve dodatne informacije, zaključila da joj je za sada bolje ostati u vodama suptilnog. I možemo svi mi misliti o Rimac što god, ali to je normalna strategija nekog tko iščekuje suđenje.
Za hrvatsku državu i društvo bilo bi najbolje da se Rimac dogovori s tužiteljstvom, da prizna svoj dio krivnje, ispriča o drugim što su radili i da odradi neku manju kaznu zbog suradnje s organima gonjenja. No, tu dolazimo do kvake 22 ovog slučaja. Glavna državna odvjetnica postala je subjekt radnje u ovom slučaju, Rimac nekim informacijama tereti minimalno moralno Zlatu Hrvoj Šipek. U hijerarhijskom sustavu DORH-a teško je onda očekivati da bi se našao kakav tužitelj koji bi mogao pokušati iznaći nekakav dogovor s nekad moćnom političarkom. I zbog toga smo u pat poziciji, kao društvo ovisimo o tome hoće li se Rimac osjetiti dovoljno ugroženom da bi osjetila potrebu da krene pričati. A do tada, ovisimo o porukama koje nekako nalaze svoj put do javnosti, bar dok sve to ne stave kao nezakonito u zakone.
