Dario Hrebak, čovjek izabran na listi HDZ-a, inače predsjednik stranke koja se još uvijek zove HSLS (iako bi doista bilo u najmanju ruku pristojno da se to ime promijeni) se jučer opet izmotavao:
“Ukoliko želimo da ova većina bude stabilna, moramo komunicirati kao što smo i protekle četiri godine unatoč tome što sad imamo još jednog, jačeg partnera u vidu Domovinskog pokreta. Druga opcija bi bili novi izbori. Što bismo dobili? Građani bi opet morali izlaziti na izbore ili u 7. ili u 9. mjesecu tijekom turističke sezone, a nakon svega bi se dogodila ista situacija ili bi DP postao žrtva i onda bi postali jači, a nama liberalima to ne bi odgovaralo.”
“Nama liberalima”, kako to samo gordo zvuči. Samo, ako se pogleda za što je sve digao ruku taj “liberal”, a pri tom ne treba ići dalje od notornog LEX AP, doista zvuči kao psovka kad Dario Hrebak priča o sebi kao liberalu.
Ali nije da nismo navikli. Mogao je danas u rubriku i Furio Radin, koji je novinare jučer (dok je još jednom u karijeri skupo prodavao kožu), uvjeravao kako će on ostati isti kao zadnjih trideset godina, što je najveća istina, jer trideset i kusur godina gledamo razne furije radine i slične likove koji fino potkoženi i uhljebljeni mijenjaju stavove iz dana u dan, u pritom ne zastupaju apsolutno nikakve programe ni agende osim svojeg financijskog mira.
Da možemo, rekli bismo – bljak. Zapravo, možemo. Dakle – bljak.
