Na mordorsku medijsku ofanzivu smo u ovoj redakciji potrošili već tone papira, odnosno terabajte memorije na serverima i drago nam je da se u Hajduku time previše ne bave, jer kako poslovica iz naslova kaže – ne treba se osvrtati na svakog psa koji laje na vas pored puta, jer nikad nećete stići na cilj.
Ipak, ponekog baš treba opizdit smotanim novinama po njušci, s tim da ovo doista shvatite figurativno, stvarne pse mi iz redakcije ne bismo ni mrtvi kažnjavali. Za razliku od nekih vlasnika, ali razumjeli ste što hoću reć.
Javio se jučer tako neki lik iz Hajdukove prošlosti, lik koji je pao s neba pa u rebra otišao kod onog lika navodno iz Sinja, koji samo u zemlji poput Hrvatske može bit nekakva navodna javna osoba, jer pozadinski alpinizam je u Hrvata cijenjena vještina, a stvarni domet bi mu bio nekakav noćni portir u udruzi filatelista kakvog zagrebačkog predgrađa.
I taj lik, koji je inače nedavno dobio otkaz u drugoj ligi kad je sasvim solidnog drugoligaša zavario za dno tablice, pa onda čak počeo javno kritizirati Zlatka Dalića (o kojem možemo misliti što hoćemo, ali čovjek ima dvije svjetske i jednu evropsku medalju, a javi se secirati ga lik koji van uže familije nije poznat ikome), i jučer vrti neku mantru o tome kako je Hajduku bolje bit drugi nego prvi.
I ozbiljan je on pritom, naučio čovjek riječ benefit, pa je ponavlja do besvijesti.
Jer logično je da je biti drugi bolje nego biti prvi. Kao što je 2-0 najgori rezultat. Jer bolje je valjda kad gubiš 3-0. Zločesti bi rekli da je Dinamo napokon na pravom putu da bude stabilan u Evropi, zato i gubi puno bodova, shvatili i oni da je bolje bit drugi.
Na stranu šala, stvarno je fantastično odakle izviru ovi likovi.
I nije ovaj jedini, ima takvih koliko ti duša želi i pronađu oni svoj put plutajući kanalima do kloake tih samoproglašenih bardova i doajena sportskog novinarstva u Hrvata, pa se iskenjaju po Hajduku ničim izazvani, sve čekajući kakvu milost od gazde koji će ih potapšati po glavi i udijeliti im neku sinekuru.
Ali dobro, sad kad sam se ja barem malo uspio švogat, idemo mi dalje. Hajduk u petak igra u Kranjčevićevoj, opet najvažniju utakmicu sezone.
Gledao sam malo jučer gostovanje Lokomotive na svom stadionu protiv najlošije momčadi lige i zaključio nekoliko stvari.
Prvo, Lokomotiva je jučer bila gora od Rudeša, jedini je gori još bio sudac, a tu je negdje bio i travnjak.
To što je Lokomotiva jučer bila loša mi nepogrešivo govori da će u petak igrati kao preporođeni, letjeti terenom i kazniti svaku grešku Hajdukovaca, jer to je jednostavno tako. Nije isto igrat pred dvjesto ljudi ili 3-4 tisuće.
Tu imam digresiju, pojavila se i kod nas ona navodna objava nekih likova oko dolaska BBB u Kranjčevićevu, što još uvijek smatram samo glupim udbaškim pokušajem izazivanja nervoze i nereda i nadam se da nitko na to neće nasjesti. Prvo da neće nasjesti BBB, jer ultras kodeks je jasan oko napadanja civila, a drugo da neće nasjesti momci s druge strane i ne htijući zaraditi kaznu Hajduku u slučaju da se nešto i dogodi.
A nadam se, što je nonsens jer nisam uvjeren u njihovu želju – da će i snage sigurnosti odraditi sve kako treba ako se netko i odluči pojaviti tamo gdje mu nije mjesto. Ono što znam jest da dolaze izbori, pa će želje možda i biti, sposobnosti imaju, u to smo se uvjerili u rijetkim slučajevima kad je bilo i želje.
I za kraj – teren. Oranica koja još nije blizu one kakva je u Ulici pjesnika bila nekad, ali nije više ni tako daleko. A najavljuju do petka snijeg, kišu i led u Zagrebu, pa me strah i pomisliti na što će to sličiti u petak popodne kad se dobro smrzne.
Ipak, u ovom slučaju sam čak uvjeren da takav teren više odgovara Hajduku, jer Lokosi vole igrati fino, brzo i po zemlji, a ako se bude igralo kende – zna se tko je prvak svijeta u tome.
Zapravo, uvjeren sam u kvalitetu ove grupe ljudi i u ravnopravnim uvjetima mislim da su favoriti protiv svakoga u zemlji. A kad smo kod toga, tko sudi, može li mi tko javit?
