Čitav cirkus s Geodetskim fakultetom, u kojem su se javna sredstva trošila na jahtice i vikendice, zbog ponašanja i javne komunikacije političara ulazi u neke druge vode. One koje govore kakvo je trenutačno stanje s Državnim odvjetništvom Republike Hrvatske. Zanimljivo je da naracija političara uspjela preuzeti veći dio medija, koji su spremno ušli u raspravu tko je zadužen za procesuiranje ovog skandala.
I premijer Andrej Plenković i ministrica Nina Obuljen Koržinek iz petnih žila se trude dokazati da nisu potrošena sredstva Europske unije. Nego da se radilo o isplati direktno iz državnog proračuna. Pomalo je apsurdno da je glavna nit priče postala odakle pare. Jer, odakle god došle jasno je da su se trošile na neadekvatne i u konačnici nezakonite načine. Dakle, nije problem što i kako se potrošilo nego odakle su pare došle. Nije problem kriminal, nego odakle novci za njega.
To je zapravo onaj najmonstruozniji dio ove priče, kojeg neki kao da ne shvaćaju. Jer, u konačnici, zašto je uopće bitno odakle pare? Zbog toga tko će preuzeti kazneni proces protiv počinitelja. Ukoliko su novci europski, za ovaj slučaj zaduženo je Europsko tužiteljstvo. Koje je do sada zaključilo da novci jesu iz europskih fondova. Domaća politika pak želi da to ispadnu domaći novci jer je onda zadužen DORH i Zlata Hrvoj Šipek.
Da prvi put u životu sletiš u Hrvatsku, s ovim nastojanjima bilo bi vam jasno koliko je DORH neovisan od politike. Tragikomično je opsesivno nastojanje premijera i ministrice kulture da dokažu kako je zagrebačka Gajeva ulica nadležna za ovaj slučaj. U svemu tome je jasno kako ni DORH ne može napraviti ništa za profesore koji su uhićeni, potrošili su novac na vikendice, dovoljno su oholi bili da o tome raspravljaju i u porukama preko mobitela, njih ne može iz kaše izvaditi niti rođena mater.
Prava priča iza svega ovoga je želja da istraga ne ide dalje, jer bi mogla otići u političke vode i doći preblizu ministrici Obuljen Koržinek. Pred parlamentarne izbore premijeru svakako ne bi dobro sjela glavobolja zbog potrebe smjene još jedne ministrice radi korupcijskih skandala. I onda je tu ona kvaka 22 koja je zapravo i bitnija od samih marifetluka nekih profesora i dekana sklonih dobrom životu. Ta očigledna vjera da ukoliko DORH preuzme ovaj slučaj on neće biti politički teret premijeru i njegovoj ministrici, jednoj od tri koja je preživjela skupa s njim od početka mandata.
Implikacije koje dolaze iz tog podatka su strašne, politika se doslovno izruguje s tužilačkim sustavom, niti ne trude se prikriti da očekuju od DORH-a da bude uslužan u predizborno vrijeme. Često se izrugujemo s pravnim sustavom Mađarske, krajnje naklonjenom Viktoru Orbanu i njegovim oligarsima u ekonomskom sustavu. No, čovjek se mora zapitati je li kod nas baš tako različito…
Sve se ovo događa u vrijeme kad se priprema izbor za novog glavnog državnog odvjetnika. Odluka o njemu će se donijeti u Saboru, potrebna je obična većina za izglasavanje, tako da HDZ sa svojim žetončićima ima mogućnost izabrati nekog tko neće biti problematičan. To bi u konačnici mogao i biti razlog da se parlamentarni izbori ne provedu prije tog datuma. Koliko je pametno da se tako bitna pozicija ne bira dvotrećinskom većinom stvar je za neku drugu priču. Do tada, politika se može na svoj osebujan način izrugivati s DORH-om.
