Prirodom posla, puno čitam hrvatske medije. Toliko puno da mi na dnevnoj razini dođe baciti laptop kroz prozor, uništiti i ovaj portal dinamitom ili kvalitetnim virusom, rasprodati svu imovinu i otići na neki svjetionik.
Neću ovdje uopće spominjati čitanje svih onih novina i portala koje su notorno pod kontrolom vladajućih, a još manje onih koji se zapravo lažno predstavljaju kao mediji, a najčešće im nazivi završavaju slovom o. To mi izaziva i probavne smetnje često, ali treba i to čitati kad se bavite ovim poslom, jer u toj šumi žutila, otvorene propagande i ulizivanja se pronađe poneki biser.
U većini tih medija postoje neki autori koji se još batrgaju nogama u tom čeličnom stisku vlasti, koja uglavnom kroz financiranje zapravo gigantskim kliještima drži medije za vrat.
Evo, uzmimo primjer jutrošnjeg pregleda, kojeg sam uobičajeno počeo Telegramom, jednim od samo nekoliko medija koje se isplati čitati u ovoj zemlji. Nakon pregleda naslovnice i manje od deset pročitanih članaka – nije mi više ni do čega. Jer doznao sam dovoljno o tmurnoj stvarnosti ove zemlje.
Ajmo na prvi naslov koji mi je zaokupio pažnju – Martina Dalić proglašena gospodarstvenicom godine, nagradu preuzeo i Plenković. Vijest kaže kako je Večernji list (slobodno se nasmijte) nagradio poduzetne Hrvate. Među nominiranima je, čisto da ne ostane nespomenuto – bio i Pavao Vujnovac. Dogodilo se to u zagrebačkom hotelu od pet zvjezdica, lijepo su se oni nagrađivali, ulizivali i tapšali jedni druge po leđima kako su si fest fajn.
Idemo dalje na drugi naslov – Imamo poražavajuće brojke. Država turističko zemljište daje u bescjenje, poduzetnici masovno ne plaćaju koncesije. Jagoda Marić piše o tome kako su kod 76 posto koncesionara koje je obišla inspekcija utvrđene nepravilnosti. Ukratko, vijest zapravo kaže da ovi iz prethodnog pasusa koji si onako oduševljeno dijele nagrade – prijateljima prepuštaju naše zajedničko dobro da fino zarađuju i imaju od čega živjeti, pritom ovi doslovno ne plaćaju niti osnovnu naknadu za to, a uz to rade i marifetluke svake vrste. Jer nikad dosta love.
Idemo dalje – treći naslov kaže da je Nevjerojatni Barbarić HEP-ovim novcem organizirao luksuzni izlet. Za sebe tražio sobu od 50 m2 i VIP tretman. Naime, Telegram je dobio uvid u zahtjeve koje su iz HEP-a slali u hotel s pet zvjezdica u središtu Ljubljane. Opet ta ljubav prema luksuznim hotelima. Uglavnom, netom smijenjeni Plenkovićev gubernator za struju je prije samo nekoliko dana vodio 19 HEP-ovih menadžera na put u Ljubljanu. Nije jasno zašto su uopće tamo prespavali, budući da su sastanak koji im je bio formalni razlog za putovanje imali tek drugi dan u 13 sati. A iz Zagreba do Ljubljane treba manje od dva sata, poentiraju u Telegramu. Običnim automobilom, dodajemo mi.
A takvi dečki vjerojatno kupuju automobile (našim novcem) od minimalno 200 konja, s pogonom na četiri kotača, sa svim onim luksuznim dodacima koje će zadovoljit njihova ega, omekšati ionako premekane guzice i nadomjestiti ono drugo premekano s prednje strane.
Zadnje dvije vijesti koje sam samo preletio, jer pratio sam to jučer cijeli dan su one o nesreći na zagrebačkom odlagalištu otpada, o čovjeku koji se brine za bolesnog sina, a sad je ostao bez ruke jer ovi guzičari koji se voze u Audijima i odsjedaju u vip apartmanima hotela sa sto zvjezdica nisu u stanju odraditi niti svoje najosnovnije zadaće i o tome kako je to stari problem za koji nitko ne želi preuzeti odgovornost.
I dođe čovjeku stvarno slabo, a nije niti započeo radni dan ustvari.
Jer razmišljam o tome kako ovi guzičari doista žive u svom svijetu i vozeći se iza zatamnjenih stakala i odsjedajući u luksuznim hotelima dok ih služe konobari u uštirkanim košuljama i u kristalne čaše im ulijevaju vina koja koštaju otprilike koliko tjedna zarada prosječnog Hrvata uopće ne mogu zamisliti da njihov svijet nije stvaran.
I već odavno uopće ne razmišljaju o tome kako njihov svijet počiva na plećima svih onih koji vino kupuju u kartonskoj ambalaži, ako ga uopće više i kupuju, jer im ovi svakome po sitan zub, bilo kroz porez, bilo kroz one nenaplaćene koncesije, bilo kroz jeftini plin koji se nudi prijateljima, bilo kroz notorne rikverce i provizije, bilo kroz prenapuhane plaće i luksuze lažnih magova poduzetništva – uzimaju lovu.
I ta hrpa love koju oni troše na svoj luksuz i udoban život će se, u jednom trenutku kad pleća ovih koji o svemu tome mogu samo sanjati popuste – urušiti kao kula od karata. Ili čisto prvoloptaški – poput onog brda škovaca na Jakuševcu.
A smrad će biti otprilike isti, jer trulež koja se krije ispod skupih odijela, luksuznih hotela i apartmana i iza zatamnjenih stakala luksuznih limuzina je nesnosan.
Barem onima s istančanim njuhom za pokvareno.
