Kada smo započeli ovu rubriku, uvjetovanu činjenicom da je Trafika puno uspješnija od premijera Plenkovića, pa je uvela zabranu rada nedjeljom na jednom redakcijskom sastanku bez da isto najavljuje punih šest godina, dobili smo nekoliko packi od onih koji nisu shvatili da se ne radi o pregledu tjedna, nego nedjelje – dana kao takvog.
Optužili su nas da plagiramo drage kolege s Dalmatinskog portala, i krademo rubriku kolegi Petranoviću, čemu smo se zajednički nasmijali.
Uglavnom, danas ćemo rubriku doslovno započeti citiranjem kolege Petranovića iz njegovog jutrošnjeg Pregleda tjedna;
“Hrvatska policija ponovno je pucala prema hrvatskim građanima, ovaj put u samom centru Splita, a kao povod za brutalnu intervenciju su odabrali ‘buku i glasnu muziku’ – odnosno narušavanje javnog reda i mira po čemu su, da su se držali jednakih kriterija, samo ovog ljeta cijeli grad mogli pretvoriti u Mariupolj.
Ali nisu, nego su se očito namjerili na nogometne navijače, i to ne mareći da su svojom vrlo sličnom svinjarijom na Desincu nedavno zgrozili svakog civiliziranog i slobodnomislećeg građanina.
Nešto starijima nije teško uočiti pravilnost: policijska represija na ulicama uvijek se povećava u sutonu HDZ-ove vlasti, kada je sve jasnije da im slijedi potop na idućim izborima. Pa svoju nervozu uspješno prenose na sve segmente države.”
Uglavnom, splitska policija je u petak potpuno promašila u procjeni stanja, a postupanje joj je bilo katastrofalno. I što je puno gore i puno važnije, barem u dva slučaja potpuno protuzakonito.
Huligani su huligani, lupeži su lupeži, kriminalci su kriminalci, a korumpirani političari su korumpirani političari. I policija je tu da prema njima postupa. Onako kako joj zakon propisuje.
I pri svakom uhićenju ima pravo koristiti dostupna sredstva prisile.
Policija predstavlja državu, i time ima ogromnu odgovornost.
A nemojmo se lagati, dio policajaca se, isključivo u postupanju prema huliganima, a jako često i prema onim navijačima koji su sve samo ne huligani, ponaša baš kao huliganska skupina.
Snimka koja je izašla, a koja je sasvim sigurno autentična, pustimo taj blagi spin oko toga da se to treba utvrditi, nije razlog samo da načelnik policije kaže kako će prema policajcu koji je prešao granice ovlasti biti proveden disciplinski postupak.
Naime, barem još dvojica sa snimke koje vidimo da mirno promatraju cipelarenje i pendrečenje osobe koja ne pruža otpor zaslužuju disciplinski postupak, jer su propustili – uhititi kolegu koji je napravio – kazneno djelo.
Važno je napomenuti; kazneno djelo koje čini netko u ime države, dok nosi značku hrvatskog policajca je u svojoj biti teže od onog kojeg čini netko tko to radi samo u svoje ime.
Isto tako, tjeranje građana da briše snimku s mobitela je u najmanju ruku nedopustivo. Živimo u Republici Hrvatskoj, ne u SR Hrvatskoj ili Sjevernoj Koreji, činjenica je to koju mnogi komentatori koji vole vidjeti pendrečenja zaboravljaju.
A da se ne zaplićemo previše u pravnu terminologiju i takve detalje, poslužit ćemo se narativom načelnika Marendića, s kojim se u dobrom dijelu slažemo kad pokušava uključiti širu sliku, pa priča o tome kako su oni pokušali na miran način razgovarati s ljudima koji su radili buku u petak nešto prije ponoći.
Naime, splitski policajci, koji su čisto zbog iskustva doista bolji od većine ostalih kolega u državi pri postupanju prema nogometnim navijačima su zanemarili jednu bitnu činjenicu.
Policajcima se nakon događaja na Desinecu malo vjeruje. A nogometni navijači ih se od tad poprilično i plaše. S razlogom.
Recimo, kada smo odlazili sa stadiona, vidjeli smo na desetke tisuća ljudi koji su kršili propise, hodajući po kolniku masovno. Teoretski, policija je imala pravo sve ih ukloniti s kolnika i pokažnjavati.
Baš kao i one koji su na utakmicu došli sa zastavama koje su virile kroz prozore automobila, što je netko od policajaca spomenuo, ili baš svaku kolonu koja se radi kad netko slavi vjenčanje.
Ali nisu i neće, jer koriste zdrav razum.
Da je netko koristio zdrav razum, znao bi da su navijači koji su se okupili nakon utakmice u raspoloženju u kojem će im svako pojavljivanje uniformiranih policajaca biti podsjetnik na Desinec.
I onda se još dogodi pucanje u zrak, a po riječima s jučerašnje pressice – i oružje iz kojeg je pucano je upereno prema navijačima.
Pa dobro, gospodo, dokle?
Naravno, bez obzira što o tome nije bilo riječi u petak navečer, jučer se sa strane policije pojavila priča i o klanju i prijetnji razbijenim bocama, u koju vjerujemo jednako kao u one priče o zapaljenim automobilima na Desinecu.
Vratit ćemo se na tezu koju je iznio kolega Petranović.
Doista je simptomatično da se ovakve stvari uvijek događaju kad HDZ osjeti kako bi mogao izgubiti vlast.
Prije točno pet dana, 19.-og listopada u 8.05 smo objavili članak o premijerovom prebacivanju medijske pozornosti s afera koje mu potresaju vladu na način da spominje rad nedjeljom i gradnju nacionalnog stadiona.
Pa smo članak završili rečenicom – Čekamo još da navijači postanu problem.
Tri dana kasnije, policija (ne u suradnji s navijačima kako su rekli) zatvara prilaz poljudskog Sjevera, i radi stvar koja je potencijalno mogla prerasti u problem. Zahvaljujući ponašanju navijača i trudu ljudi iz Hajduka to se ipak izbjeglo.
Ali se dogodilo nekoliko sati nakon utakmice, na mjestu gdje se nakon apsolutno svake veće utakmice događa buka. Baš kao i u valjda svakom drugom ugostiteljskom objektu nakon utakmice ili gotovo svakom dok traje turistička sezona.
I sad imamo činjenicu da se, evo i mi moramo baviti time.
Ali za razliku od nekih naivnijih, uopće ne mislimo da je to slučajno, jer niti se mačka ne okoti slučajno, a kamoli da navijači slučajno periodično postaju problem.
Najlakše bi bilo napisati kako je ministar unutarnjih poslova odavno zreo za ostavku zbog svih ovih stvari, ali stvar je u tome da je cijela vlada odavno prezrela za ostavku, zbog razine korupcije koja nam premrežava društvo i zbog nesposobnosti represivnog sustava da to spriječi.
Problem navijača u Hrvatskoj ne postoji. Odnosno manji je nego u devedeset posto evropskih zemalja.
A povjerenje u institucije u Hrvatskoj je na samom dnu evropskog prosjeka, dok je korupcija pri samom vrhu.
Nama je nekako u svemu ovome zaista žao onih policajaca koji žele raditi svoj posao kako treba, ali prirodom posla moraju izvršavati zapovijedi.
Onog trenutka kad na vlast napokon dođe netko tko će posložiti prioritete, možda napokon i dođu do izražaja.
Za konac se moramo ispričati što smo cijeli pregled nedjelje posvetili ovom događaju, naime samo nekoliko sati nakon svega ovog, par kvartova dalje je tim splitskih kirurga spasio jedan mladi život zahvatom koji spada u sam vrh svjetske kardiokirurgije; i da je pravde i malo razuma u ovoj zemlji, to bi bila glavna vijest.
Ali, eto, nije. Jer policija prekoračuje ovlasti, a vrijeđa se kad ih se javno nazove zvijerima. I nisu Torcidaši u pravu, nije riječ o zvijerima. Zvijeri ne nanose bol iz obijesti i samo zato jer mogu.
