Sve je imalo obilježje neke pripremne utakmice protiv niželigaša. Prazne tribine, ponekad pretjerivanje s potezima, razvodnjeno drugo poluvrijeme i mnogo golova. Evo zanimljivosti od sinoć.
Prva je da će Hajduk ovo kolo napuniti momčad kola po Sofascore podacima, čak četiri igrača su imala preko 8.0 po Sofi, odlična utakmica za nabijanje statistike. Prije nekoliko kola sam napisao kako će ovaj Hajduk zasigurno do kraja prvenstva nekoga razbiti, na kraju je taj danak platio Rudeš. I ne može se reći da je to očekivano, jeste da ispadaju iz lige, ali u jako malo susreta ove sezone se Zagrepčane razbilo, gubili su uporno, ali rijetko kad su bili napunjene mreže. I moram kazati kako sam očekivao da će ipak biti teža utakmica za Bijele. Rudeš ispada, neki igrači se zasigurno trude da pokažu da bi sljedeće sezone mogli biti dobar dodatak ekipama u ovoj ligi. Iako klub nema za što igrati, igrači imaju.
Druga zanimljivost je da se čitav dvoboj Josip Brekalo igrao s protivnicima. U ovakvom rasporedu snaga jednostavno je iz satelita vidljivo koliko odskače od protivnika. Znao se zbog toga i pretjerati u želji za egzibicijom, petama slati loptu i slične stvari, no ne može mu se zamjeriti. Imao je ukupno 38 uspješnih dodavanja, a više od četvrtine su bila ključna, deset je puta dodao nekome tko će pucati po golu. Sve to je dovelo do 9.8 ocjene na Sofi, da je zabio onaj gol u 19. minuti bio bi na savršenoj desetki. Treba dodati i da je sve napravio uz samo jedan dribling iz jednog pokušaja. Dakle, sve na kretanje i dobro postavljanje. Jednostavno ogromna kvalitativna razlika prema protivnicima.
Treća stvar je izlazak Rokasa Pukštasa iz golgeterske krize. Dva gola u suparničkoj mreži, dodao je i jedan nesretni rukom u vlastitu mrežu, ne može se reći da nije zabijao na sve strane. I još je bio u dvije-tri situacije gdje je mogao i neke rekorde postaviti. Dosta bitno za njegovo samopuzdanje, a ako je istina da se namjerava otisnuti iz Hajduka, dobra stvar ta pregovore. Općenito je djelovao jako rastrčano, a važno je da je golove postigao na svoj način, glavom, kažnjavao je sve nepažljivosti protivničke obrane. Američki je iskoristio slabijeg protivnika za rješavanje problema.
Četvrto je da je obrana Hajduka djelovala škripavo, kod protivničkih prekida nije to djelovalo najsigurnije. Doduše, Rudeš je napadački jalova ekipa, na kraju i gol koji su zabili nisu oni, nego Hajduk sam sebi. Sam gol krivica je ili Buljana ili Pukštasa, ovisno je li golman Hajduka vikao da je lopta njegova ili ne. No, i u ovako revijalnoj utakmici i s uspavanom obranom još se jednom vidjelo kolika je Uremović klasa.
Peta zanimljivost je da je Ivan Perišić došao na razinu da može odigrati poluvrijeme. U ovakvoj utakmici i nekako ipak pomalo, ali ipak, preko 45 minuta je odigrao. Na poziciji beka, ali tu moramo dati jednu kritiku treneru Hajduka Ivankoviću. Bila je to idelana prilika za prebaciti Brekala na lijevo krilo, gdje je ipak najbolji, a Karoglan ga tu nije znao dobro iskoristiti i zbog nedostatka beka za Brekalov stil igre. Perišić ima tu kvalitetu, bilo bi zapravo dosta lijepo gledati overlapove ove dvojice, red je da se to pruži publici kad se vrati na stadion.
Šesta stvar je prvi službeni nastup Noe Skoke, bio je Josipov sin malo i impresioniran značajem toga, unatoč praznim tribinama. Trebat će mu do kraja prvenstva pružati šansu, da se malo navikne na seniorski nogomet. On bi trebao biti sljedeći Hajdukov biser i svakako ga treba spremati za te izazove.
Sedmo je da je Filip Krovinović se adaptirao i na nogomet kojeg Ivanković preferira, koji je ipak direktniji od Karoglanovog. A još ga je sinoć i protivnički gol slušao. Manje dodavanja nego inače u 90 minuta, 43 točna s i dalje odličnih 90 posto točnosti, uz sve to pet poslanih dugih lopti, svih pet točnih. I ta dva gola, za sladokusce. Ljevicom s preko 25 metara u malu mrežicu, a zatim malonogometna akcija s Brekalom. I puno boljim ekipama bi bilo teško braniti se kad su Brekalo i Krovinović raspoloženi.
Osma stvar je, kad smo već naveli kako se Rudešovi igrači bore za svoju sljedeću sezonu, pobrojiti koji su od njih nešto pokazali. U prvom dijelu je Latković jako dobro igrao u polju, iako je još jednom pokazao svoju manu, da je loš u duelima, jednostavno nema fizičku snagu. U drugom dijelu su svoje dionice dobro odradila dvojica s klupe, Kunert i Brajković. A čitav susret je na razini bio golman Marković koji je najzaslužniji da je Rudeš iz Splita otišao s pet primljenih golova.
Deveta zanimljivost je da Hajduk i njegovi navijači već dugo nisu bili u ovakvoj situaciji. Uvijek se za nešto borilo, za što bolju poziciju, titulu, u nekoliko navrata i za Europu. Sad se do kraja ne bori za ništa. Bit će se treći, ništa se ne mijenja, Nema se za što niti navijati osim za što bolje partije. Dobar lakmus papir za sljedeću sezonu, a navijačiam prilika da se bez nekih trauma ide na stadion.
