Bijeli dim je pušten, Hajduk je predstavio novog predsjednika, to je prema najavama Ivan Bilić. Čovjek koji dolazi s financijskim backgroundom tako je postao nasljednik Lukše Jakobušića.
Onako na prvu što se mora kazati je da je Bilić odlično odradio tiskovnu konferenciju, pogotovo za nekog tko do sada nije imao takve javne nastupe. Osjetila se blaga trema, očekivano, ali toliko je elokventno i bez logičkih pogreški odradio da ostaje dojam da se i s profesionalcima spremao za ovaj događaj.
No, dobro, ali što sad napisati, što očekuje Hajduka? Najprije interno, djeluje da će Bilić imati drugačiju metodu rada od Jakobušića. Nije neka tajna da je prošli predsjednik volio održavati napetost posla da je pomalo patio od mikromenadžmenta, da je morao imati svoju zadnju za većinu odluka. Bilić dolazi iz korporativnijih voda, dojam je da će smjer biti da stvara timove za različite poslove i da će više vjerovati ljudima i njihovim odlukama. Nema čarobne formule koja govori koji je pristup bolji, nekad uspije jedan, nekad drugi (Steve Jobs je mikromenadžiranjem svega Apple doveo u rang tri najmoćnije firme na svijetu), ali ukoliko je Hajduk dobro posložen, onda je logično ljudima pustiti da rade svoj posao.
Uvođenje sportske komisije unutar kluba svakako je nešto za pohvaliti. Čisto jer za bitne odluke smanjuje mogućnost pogreške. Plastično kazano, jedan od najvećih grijehova Lukše Jakobušića bio je Ivan Leko, na kojem je osobno inzistirao unatoč neslaganju dijela sportskih strukura unutar kluba. Komisija bi ovakvu mogućnost trebala svesti na minimum, uvijek je moguće napraviti grešku, ali ako u procesu sudjeluje više ljudi, ta mogućnost opada.
Onaj dio kojeg se na presici novog predsjednika nije pitalo bit će zanimljiv. Jasno da je svima najbitniji sportski segment pa je fokus na njemu, ali treba vidjeti kako će ići u temeljima za to. Financijama. Pitanje sponzora, dodatnog dizanja prodaje, zarade na nenogometnim projektima… To će biti veliki ispit za predsjednika odmah u startu, sponzorstva su se u posljednje tri godine dosta podignula, trebat će sad ispratiti taj ritam. Već dvije velike stvari čekaju Bilića. Pitanje je dana kad će se Adidas predstaviti kao novi tehnički sponzor, to bi se već obavilo da nije bilo promjene na čelnoj poziciji. Pitanje prodaje ovisit će dosta o suradnji s Adidasom, s time kakvi će se sve tipizirani proizvodi izrađivati. To je uvijek turbulentan odnos.
Tu je i pitanje glavnog sponzora, nije neka tajna da su neki drugi sponzori svojim novcima stigli na rang Tommyja, pa će gtrebati odluka i tko će stajati na prsima prve ekipe. To je odmah u startu dobra prilika za predsjednika, uvijek se neki dodatni euro može istjerati u takvim pregovorima. Općenito, ti prihodi van prodaje i nagrada su nešto na što predsjednik zapravo može i najviše utjecati te će to biti prvi pravi test za novog predsjednika.
Napomenuti je potrebno i kako ostaje dojam da ne bi imao ništa protiv da Mindaugas Nikoličius ostane na poziciji sportskog direktora. Nije to izrjekom kazano, ali ostaje dojam da nije nepoželjna opcija. To je mač s dvije oštrice. Sportski djelatnici nekad se jednostavno zasite na svom poslu i bude vrijeme da odu. S druge strane, u ovim krajevima ne rastu sportski direktori na stablima i zapravo ih je jako teško naći. Neosporno je da je Nikoličius najbolji sportski direktor u Hrvatskoj i iz tog kuta je zapravo i prirodno pokušati ga zadržati ukoliko pokaže spremnost na to.
Moram kazati kako je pitanje Ivana Perišića u ovom trenutku jako važno za klub, a o čemu je predsjednik pričao samo iz navijačke pozicije. Ne toliko zobg same igre, iako je besmisleno uopće raspravljati koliko bi ti značilo imati u ekipi jedno od pet najboljih svjetskih krila u posljednjih deset godina. No, stvar je optimizma i u klubu i među navijačima ako se objavi da Perišić ostaje, to bi stvorilo ono dobro okruženje koje je ponekad jednostavno nužno da nešto napraviš. Stoga će i ovo biti jedan ispit za predsjednika. Hajduk nema novce da zadrži Perišića, jasno je da će ga se na druge načine morati pokušati privoliti.
Moramo se dotaknuti i priče o novom članu uprave za sportska pitanja. To jeste načelno dobra ideja, i koliko znamo nadzorni odbor već neko vrijeme razmišlja o takvoj poziciji. No, prava je istina da u ovom trenutku u granicama Hrvatske pa i malo šire zapravo ne postoji osoba koja ima toliki renome i znanje da bi mogao zasjesti na tu poziciju. Zapravo kad se i široko razmišlja, od bar latentnih navijača Hajduka samo bi Predrag Mijatović imao i znanje i renome da to može biti, ali to je nemoguće po više osnova.
Novi predsjednik kreće u svoj posao. Iako je možda i bezobrazno mu stavljati neke prolazne točke, ipak je situacija takva da ćemo mnogo više o njegovim sposobnostima znati već početkom srpnja. Nema dakle neko prelazno razdoblje, nogomet je takav da nema onih sto dana koji se daju političarima na njihovim pozicijama. A Hajduk je još luđi po tom pitanju. No, ako ništa, novi predsjednik bar iz svojih mladih dana zna o kakvom se ludilu radi.
Za kraj, užasno je bitno da je Bilić više puta ponovio da rezanja neće biti, da nije on tu da restruktuira, da je cilj i dalje titual i Europa. Potiče time optimizam, ali koji nije bez osnova. Dinamo je danas između redaka kazao da mora ići na rezanje proračuna, Rijeka ima ozbiljne kreditne terete, a prema medijima, i glavna zvijezda im može u Dinamo za tričavih milijun i pol eura. Hajduk nema ništa što ga tako stišće i to je definitivno osnova da predsjednik može biti optimističan i to prenositi na sve navijače.
