Demokracija se zasniva na tome da je svaki građanin pred zakonima, državom i sustavom jednak. I zato priča o jednom prozoru može biti najbolja paradigma toga da su vlastodršci kod nas zaključili kako ipak nismo svi isti, što je u konačnici najveći problem.
Priča je zapravo dosta jednostavna, 24 sata su danas pisala o tome. Državne nekretnine su popravile prozor na stanu Zvonimira Frke-Petešića, šefa Plenkovićeva ureda. Nije toliki problem da su oni popravili jedan prozor, objektivno, većina nas bi to sama napravila bez da čeka državu čak i da ima pravo na to. Nije toliki problem niti da se Frki obnovio stan nakon potresa malo preko reda nakon potresa. Nije čak ni problem da čovjek stan sto metara od Trga bana Jelačića u Zagrebu plaća par desetakak eura mjesečno.
Problem je da oni ne vide problem u tome da će se njemu sve nekako jako brzo srediti, pa i jedan obični prozor čije postavljenje od nule košta par stotina eura i on bi sam to mogao bez nekog utjecaja na kućni budžet napraviti. Problem je da je normalno da se nekima izađe u susret i srede neke stvari odmah. Znam osobu koja četiri godine nakon potresa je tek uspjela dobiti potrebne eleborate za obnovu stana, sad joj tek slijedi sređivanje financijskog dijela s državom.
Dakle, problem je da nismo svi isti. I da je njima normalno da je Frki i taj nesretni prozor sređen, a da su mojoj prijateljici skoro četiri godine čekali samo s izradom elaborata. Čak ne mislim da je problem da se Petešiću ovo ovako brzo sredilo, samo sam mišljenja da bi svima trebalo biti tako. No, gorka je istina da samo ako si blizu oltara možeš dobiti brzinu koja bi trebala biti normalna.
I to vam je tako svugdje, u svakom segmentu birokracije i sustava. Upravni sudovi će članovima stranke jako brzo presuđivati da nisu krivi ni za kakve marifetluke oko iskorištavanja pozicije. Kvragu, USKOK će slati pisma Europskom tužiteljstvu u roku par sati nakon što od premijera dobiju dopis da to naprave. Meni tjednima neće odgovoriti na upit. A da se svedemo na najplastičnije razine, netko bez zaleđa će mnogo duže čekati građevinsku dozvolu nego netko s dobrim političkim zaleđem.
Ono što govori u kolikoj smo banani je taj osjećaj vlastodržaca da je to normalno. Oni vam se iskreno čude zašto sad netko dovodi u pitanje da je Frki tako brzo riješen prozor. I zato je prozor ta paradigma, kroz njega se sve vidi. Jer nije normalno da je Frki i dodatni prozor sređen dok mu susjedima niti fasada do kraja nije izvedena. Nije. Dapače, u nekom obzirom demokratskom društvu striktno bi se pazilo da čovjek na poziciji ne bude povlašten u odnosu na svoje komšije. Hrvatska je u jednom trenutku prešla u kastinsko društvo, s jednom povlaštenom kastom, i pokušava se servirati neki osjećaj da bi to trebalo biti normalno.
Suci će kažnjavati novinare jer pišu o sucima. Predstojnici ureda će imati popravljene prozore. U škole će se zapošljavati podobni i s iskaznicama. Braće, sestre, kumovi i prijatelji budža će dobivati poslove s državom, nerijetko i preplaćene. Sve je to tako, to je naše društvo koje smo stvorili. Ali jedno stvar se ne može očekivati. Da svima to bude normalno. Jer nije.
