Ukoliko Hajduk sljedeći vikend pobjedi Slaven Belupa, imat će 2,18 osvojenih bodova u prosjeku i to će biti dobar rezultat. Na kraju bi po toj projekciji to bilo 78 bodova, što bi recimo 2018. godine bilo dovoljno za titulu. Ne i ove sezone, jer Dinamo ne razbacuje bodove kao te sezone, dapače, skuplja ih kao nikad do sada.
Ovakve projekcije radimo jer je Hajduk jučer pokazao da je definitivno ispred Osijeka te čini se jedini ozbiljniji konkurent zagrebačkom klubu. Karoglan je u direktnom dvoboju nadigrao Pomsa te je ova utakmica definitivno za pohvaliti ga. No, hajdemo mi na zanimljivosti s dvoboja.
Prva zanimljivost je ona koja ga je odlučila. Rene Poms je vađenjem Nejašmića i stavljanjem Belje počinio nogometni suicid, prepustio je sredinu terena Hajduku. Taj potez tim je čudniji jer je došao malo nakon što je Karoglan izveo Vukovića, a uveo Fossattija, čime je Hajduk u vezi dobio još jednog igrača koji je na “ti” s loptom. Stvarno bi bilo zanimljivo čuti objašnjenje za ovakav manevar Nijemca. Koji je u više susreta pokazao da ima talenta, ali je u dvobojima s Varaždinom i Hajdukom iz nekog razloga odlučio prepustiti protivniku kontrolu sredine.
Drugo je Karoglanova taktika, prvi dio je krenuo s energetski jakom ekipom te se igrao direktan nogomet, pokušavalo se ritmom gaziti protivnika. Iako je bila rupa od 15-ak minuta u tom prvom poluvremenu, da Leovac ponovno nije pogodio protiv Hajduka kao da je u njega ušao duh Cancela, svejedno bi bilo pozitivno ocijenjeno poluvrijeme. U drugom dijelu pak mijenja taktiku, počinje skrivati loptu Osijeku, s dodatnim organizatorom u veznoj liniji lakše Hajduk dolazi do protivničkog kaznenog prostora. A onda mu još suparnički trener olakša posao vađenjem centralnog veznog igrača. Ako bi trebali naći neku zamjerku Karoglanu sinoć, to je ponovno malo kašnjenje s izmjenama. Dojam je da je Sahitiju nakon trećeg gola pala i koncentracija i fizika, možda ga je desetak minuta prije mogao vaditi vani.
Treće je David Čolina, koji je odlično odradio svoju ulogu lažnog krila. Kažemo lažnog jer je dobar dio igre zavlačio se u sredinu, bio dodatni vezni igrač, dok su strane širili bekovi, prije svega Melnjak u prvom dijelu. Velika prednost Čoline je da ima konkretnost, kada primi loptu obično pokušava direktno krenuti prema golu ili bar proigrati nekog bliže Osijekovim vratima, najčešće Livaju. Uostalom, prvi gol pao je tako, Čolina za Livaju, ovaj za Sahitija. Iako izgleda kao da mu se ne da ujutro ustati iz kreveta, Čolina ima eksplozivnost prvog koraka kao rijetko koji Hajdukov igrač. Usudili bi se reći da samo Livaja ima brži taj prvi korak (često se to previđa kod Livaje, jer nema veliku krajnju brzinu). Moguće da ljudi nisu zamjetili još jednu stvar kod Hajdukova lažnog krila. Naime, Čolina je jučer imao sedam uspješnih duela, uz Kleinheislera najviše na terenu.
Četvrto je granitna Hajdukova obrana, koja je sinoć odigrala na razini Lige prvaka. Simić je imao jednu pogrešku, kad je korner prije onog za gol Osijeka olako pustio Barišića da šutira glavom i izbori korner nakon kojeg Leovac pogađa mrežu. No, osim toga i on i Aweziem su odigrali bezgrešnu utakmicu. Pogotovo treba istaknuti Nigerijca koji kad igra bez kompliciranja ulijeva sigurnost koja se onda pretače i na ostale igrače. Veliki obol dali su i bokovi i vezna linija, koji nisu dopuštali Osiječanima da tek tako dođu u opasne zone. A iako je Karoglan jednu drugu utakmicu opisivao kao Livajinu najbolju defanzivnu, dojma smo da je Marko sinoć odigrao svoj najbolji susret iz te perspektive, stalno je ometao Osijek u organizaciji i nije dopuštao Nejašmiću, dok je bio u igri, da se lagano spušta po loptu.
Peto je Sahiti, taj momak je živa vatra Hajduka. Daje toliko impulsa da čitavu ekipu diže, tko god je igrao nogomet zna kako takav igrač svojim ritmom može podignuti čitav sastav, počneš i ti za njim trčati. Šteta je da u završnicama ima falingu brzopletih odluka, no da tako nije, vjerojatno već danas ne bi bio u Hajduku nego nekom značajnijem europskom klubu. A važno je napomenuti, ta brzopletost zna se izgubiti s godinama, Sahiti bi mogao biti među onim igračima koji će tamo oko 28. godine zasjati na velikim pozornicama.
Šesto je Livaja. Previše ga navijači Hajduka uzimaju kao nešto što je jednostavno tu. A zapravo se radi o igraču koji je nekom horoskopskom pogreškom zalutao u HNL, toliko je iznad ostalih da ga je uspoređivati s drugima smiješno. Petkoviću unatoč, koji je nesumnjivo drugi igrač lige po talentu, kad mu se da. Ali drugi, dosta iza prvog. Ta muka koju stvara protivničkim braničima je gotovo pa smiješna, njega jedan na jedan igrači u Hrvatskoj ne mogu držati, jednostavno je tako. A kad se na sve to doda i ona sportska bezobraština zbog koje će nakon što kolo prije promaši panenku istu stvar izvesti i Ivušiću, onda imamo igrača za kojeg ćemo svojim potomcima moći pričati da smo ga gledali uživo kako ismijava protivničke obrane.
Sedmo je Filip Krovinović, koji je odigrao sjajan dvoboj. Jučer smo već pisali kako njegov dodavački učinak ove sezone uopće nije upitan, nekim dojmovima ljudi unatoč. Jučer je to isto funkcioniralo, imao je manje ukupnih dodavanja, 23 uspješna, jer je igrao ofenzivnog veznog. No, većina dodavanja bila je u opasnim dijelovima terena za Osijek, a uz sve to je u defanzivi glumio onog drugog napadača i visoko napadao protivnika u organizaciji igre. Treba dodati i jednu stvar koju je statistički teško opisati. Krovinović se uvijek nalazi blizu lopte i aktivne igre, stalno je tu kao opcija za dodavanje suigračima, što otežava protivniku igru i zatvaranje Hajduka.
I osmo, ovaj put za kraj, suđenje. Nije Cipranin Menelaus imao savršeno suđenje, ali stvarno ovaj put ne može biti prigovora, ono što smo gledali radilo se o najboljoj sudačkoj predstavi u HNL-u ove sezone. Dopuštala se igra, nije bilo lakih faulova, a prljaviji su se kažnjavali kartonima. Što recimo olakšava igru Livaji, koji svaki susret doživljava batine zbog čudnih kriterija domaćih sudaca. I pomalo smiješno djeluju Pomsove riječi da bi onakvih penala bilo pet-šest. Ne bi, nema pet-šest igranja rukom iznad ramena po utakmici. Dapače, najčešće ne bude nijedno. Ono bi prirodan položaj ruke bio samo za rukometnog vratara, a uostalom i sam je Barišić shvatio što je napravio, na snimci se vidi kako povlači ruku nakon što ga je lopta pogodila. Kažemo, nije to savršen dvoboj, Barišić je trebao dobiti žuti karton za zakašnjeli start na Čolini kod prvog gola Hajduka, a Atanasov je u zadnjim sekundama dvoboja trebao požutjeti zbog udarca u glavu protivnika. No, kriterij je bio jasan, suradnja s VAR-om dobra, brza i efikasna. Kad bi se svaki dvoboj sudio ovako, HNL bi bio mnogo bolja liga.
