Većina u Saboru je izvjesna, polako se razmiče magla koju su “pregovarači” puštali zadnjih mjeseci i na vidjelo izlazi klasična trgovina utjecajem, koja iznenađuje samo zadnje naivce uvjerene da novac ne vlada svijetom.
Kad smo kod naivaca, imamo jučerašnju izjavu jednog koji se tako radi pravi naivan dok proviruje iz zapećka povijesne zbiljnosti u koji se postavio, riječ je o predsjedniku onog što je ostalo od nekad uglednog HSLS-a, izvjesnom Dariju Hrebaku:
”Mislim da su načelno pregovori gotovi. Žao mi je što i nas, manje partnere, nitko ništa ne pita. Dakle, osobno sam osvojio veliki broj preferencijalnih glasova na ovim izborima i nije mi svejedno što ćemo raditi kao predstavnici tih preferencijalnih glasova. Dakle, vidim da svi nas uzimaju zdravo za gotovo. HSLS je puno ozbiljnija stranka od robe s police.”
Najradije bismo napisali kako su Hrebak i recentni prethodnici od nekad ozbiljne stranke doista došli do toga de je uspoređuju s robom s police, ali to nije baš tako, nije riječ o robi, riječ je o jednoj uslužnoj djelatnosti, upućeniji bi rekli – najstarijoj na svijetu.
Umjesto toga, evo malo stihova, pravi HSLS-ovci će znati čijih:
Mnoštvo je prepušteno samoći;
Unutrašnjost mu je oceanska.
Pučinom svjetlucaju otoci…
Poniženje i riječi izjednačeni su.
Svi su složni da ne mogu nestati!
O, nevino pričanje!
Uvijek ljepše od vremena!
To bdijenje među riječima
U kojem me oslovljava slavuj,
Kad preostaje jedino nemoguće.
