Ljudi, ovo dobro izgleda. Hajduk na terenu djeluje kao ekipa koja nije za zajebanciju, nego da znaju da moraju od kola do kola pobjeđivati. I to je tako, sudbina svakog jakog Hajduka, a sad napokon bespogovorno možemo kazati da je jak.
Kad se jednom bude sumirala sezona, ovaj dvoboj protiv Istre trebat će se posebno obraditi. Ne samo zbog igre, nije to ništa različito od prvog dijela protiv Osijeka bilo. Koliko zbog stava, kao da su napokon igrači shvatili što mogu. Ima tu i još jedan bitan moment, spremnost Mihaela Žapera, koji se svakim dvobojom dodatno uigrava. Potpuno je drugačije igrati s jednim ili dva defanzivna vezna, presing s dva isturena vezna mnogo je lakše odraditi, imaš jednog više koji pritišće.
No, najveća promjena je trener, Karoglan očigledno ima bolji komunikacijski odnos s igračima, kojima je jasnije što se od njih očekuje. S Lekom je to bila muka čak i kad se pobjeđivalo, jednostavno nisu kliknuli on i igrači, prečesto je igra djelovala panično, kao pokušaj održavanja glave iznad vode. Sad i kad se pustila lopta Istri to je bilo organizirano, nema panike, ne djeluje to kao da gol visi u zraku.
I sad se ova sezona svodi na sljedeća tri meča, u kojima treba uzeti dovoljan broj bodova. Koliko je to dovoljno znat ćemo tek nakon što se sve odigra, uvijek bi najbolje bilo devet, ali hajde, nećemo plakati ni ako bude sedam. Prednost Hajduka je da se igra diže, svakim novim kolom to izgleda sve bolje, protivnici više niti ne mogu znati što ih čeka.
Za kraj se moram dotaknuti i pitanja aždaja oko kluba, o čemu sam već pisao, a dobro je to jutros odradio i kolega Dvanaesti u za njega iznimno optimističnom tekstu. Ta jedna buljumenta polulikova i zainteresiranih strana koji na svaki način od Hajduka žele napraviti nekakav banditski klub koji uništava domaći nogomet u kojem teku med i mlijeko postala je čak tragikomična. “Stručnjaci” koji dlan ne smatraju dijelom ruke, novinari koji Sahitija nalaze problematičnim u susretu u kojem je bi Erceg završio u pritvoru da je sve ono radio van terena, ma masa onih koji će Livaju prozivati valjda što se usudio biti i živ.
Opet ističem, to neće padati, samo će rasti kako se Hajduk duže bude nalazio na čelu ljestvice. Više je tu razloga. Jedni obavljaju spin usluge za vrh Dinama, jer tamo se trenutno događa nešto što bi u drugim klubovima svaki dan bilo na naslovnicama. Klasični rat frakcija, bespoštedan i garniran pomalo i udbaškim metodama. Valjda i do njihovih navijača dolaze glasine da su trenutno vladajući “ušli” u neke istaknute predstavnike navijača, rade opet istu šemu kao Mamić koji je svoje probleme s Boysima riješio tako da je kupio tada najekstremniju frakciju. Uz par časnih iznimki, zagrebački medijski pratitelji Dinama uspješno izbjegavaju talasati tekstovima i prilozima. Ali se zato bave Hajdukom.
Druga buljumenta su oni koji jednostavno mrze Hajduk, pomalo i Dalmaciju, da se ne lažemo. Onaj stav da Dalmatinci ništa ne rade nego beru pare od turizma i onda kupuju nekretnine po kontinentu preslikao se i na nogomet. Uspješno cijepljeni od centralističke stvarnosti Hrvatske time se ne vode samo stanovnici i navijači u metropoli, nego i u drugim mjestima.
I neka mrze, i neka spinaju. Bit će tim bolje pratiti kmečanje prema kraju sezone. A mi ćemo i dalje guštati u sve boljem Hajduku.
