Kako god završila ova zadnja tri kola jesenskog dijela HNL-a pred Hajdukom je možda i najbitnija zimska pauza u posljednjih desetak godina. Je, često se mediji razbacuju s tim “najbitnija“, ali ovaj put je stvarno tako. Klub je unutra, u igri za vrh, zapravo je na samom vrhu, a da bi se tamo održavalo, treba pametno odraditi i prijelazni rok.
Ispada da danas samo o Hajduku pišemo, nakon Dvanaestog i Piksija je red i na meni. Stvar je da svi osjećamo bitnoću trenutka, ovo je sezona na kojoj bi se neke stvari mogle prelomiti. A kad je tako, onda može samo o Hajduku. I tome da unatoč ovoj odličnoj formi ne smije se sjesti na lovorike i uživati. Prijelazni rok i pripreme za proljetni dio polusezone bit će ključ, pravi temelj svega onoga što će se događati do kraja svibnja.
Mindaugas Nikoličius u manje-više svakom medijskom istupu pojašnjava kako se za rokove priprema i šest mjeseci do godinu unaprijed. Pratiš igrače, gledaš kako stoje s ugovorom, paziš i koliko su skloni ozljedama. No, uvijek postoji taj moment kad se treba ići u egzekuciju transfera. Kako se primjerice zaključilo da će se Žapera dovesti i s odštetom Osijeku, a ne čekati istek ugovora. Već sad se pokazuje da je to bila bitna i u konačnici dobra odluka.
Ovaj zimski rok tako će se morati ući u neke završetke transfera, možda čak i riskirati s dovođenjem igrača s odštetom koji bi na ljeto bili slobodni. Nemojmo se zavaravati, Dinamo će se pojačati na zimu, pod cijenu toga da im financije budu ozbiljno visile do kraja sezone. I neke druge stvari će biti na njihovoj strani, one koje se ne tiču same igre. Rijeka će biti upitnik do samog kraja transfer razdoblja, oni žive od export importa, ne bi bilo veliko iznenađenje da recimo Dinamo proda Baturinu (sumnjivo je ovo guranje u reprezentaciju dok je u padu forme), a otkupi nazad Jankovića (kaže priča da njega sigurno neće uzeti nazad dok je Baturina u klubu, nisu u velikoj ljubavi). Veliki im je upitnik i sa Selahijem, očigledno ne idu lako dogovori oko novog ugovora, već su krenule prijetnje klupom. Možda je pretjerano tako čarati, ali mnogo toga bi se ispuhalo na Kvarneru kad bi njega izgubili sa zadnjeg veznog.
Hajduku je bitno gledati samo sebe, ali nemojmo se lagati, ritam dovođenje uvjetuju i potezi konkurenata. U samoj unutarnjoj strukturi kluba bit će bitno vidjeti je li ijedan igrač na posudbi zaslužio vraćanje već na pauzi. Za sada, koliko ja pratim, tu su tri potencijalna kandidata, Šošić, Prpić i Capan. Šošića ću malo niže obraditi, jer njegova sudbina ovisi o klupskoj ideji s jednom pozicijom. Prpić je pak nakon zdravstvenih problema dobar u Radomlju, njegovo potencijalno vraćanje se treba sagledati iz mogućnosti da zakrpa jednu poziciju. Iako je half, može odigrati i beka, te bi u trenutačnoj postavci igre svakako više odgovarao kao zamjena za Dialla nego Hrgović. Koji je ofenzivan, razigran bek, ali još pure treba jesti za defanzivu. Capan je sjajan u Širokome, ali je jednostavno činjenica da je klub na njegovom mjestu dobro popunjen.
I tu dolazimo onda do Šošića, ali ne njega, nego pozicije lijevog krila. Je, Sahitije je zna igrati, ali moram reći da djeluje bitnije kad igra na desnoj strani i kad može Livajine balune primati u prostor dok je u trku. A ako staviš Sahitija lijevo, opet ostaje pitanje desne strane, gdje Benrahou može uskočiti samo kod nekih protivnika, gdje je bitnije dobiti igrača više u sredini, a onda Sigur i Moufi imaju otvorenu stranu za napadati.
Pitanje lijevog krila je kompleksno, svi smo mi čitali o nakani da Perišić već ove zime pređe u Hajduk, samo Privredni vjesnik nije pisao o tome. Najprije da istaknem kako nemamo pojma u redakciji hoće li ili neće potpisati, generalno smo mi skeptičari koji tek kad objavi hajduk.hr vjerujemo u neke stvari. No čak i taj potpis ne rješava skroz pitanje pozicije. U klubu sigurno bolje od nas znaju te pretpostavljam ako se medijske priče na kraju pokažu ispuhanim balonom bez pokrića, da će na zimu doći neko jače lijevo krilo, koje će biti starter.
Sam potpis Perišića ponovno ne rješava u potpunosti problem lijevog krila, u najoptimističnijoj opciji se on na teren može vratiti krajem ožujka. Dva mjeseca igre stvarno su puno, vjerojatno dovoljno da takva klasa odigra bitnu ulogu u putu na vrh. No, treba odigrati i do tada, stoga onako kockarski predviđam da bi se u takvom scenariju povuklo Šošića da bude na dispoziciji dok se reprezentativno krilo oporavlja. Šošić je napokon prošao dječje bolesti prelaska u seniore, igra fenomenalno, doduše češće kao 10-ka nego krilo, ali za biti u konkurenciji je uvijek tu. Bolja opcija od kupnje još jedne popune.
Druge pozicije su manje-više dobro pokrivene, uvijek imaš dvije opcije, iako se neke preklapaju, primjerice Sigur koji pokriva više mjesta. Ovako sa strane je dojam kako bi tu dobro legao još jedan multifunkcionalan igrač, da može pokriti više pozicija. No, to je pogled sa strane, zasigurno Mislav Karoglan zna treba li mu netko takav bolje od svih nas.
Važan kotačić trebao bi biti i povratak Nikole Kalinića, i to iz dva razloga. I s 36 godina, koliko će napuniti početkom sljedeće godine, Kale je i dalje kvaliteta za HNL. Svakako mnogo opasnija opcija od Čuića za ući posljednjih 20 minuta ako sve ne ide po planu, na čisto ime će se obrana više povlačiti u krilo svog golmana. A on nije izgubio nos za gol kad je u kaznenom prostoru. Druga je stvar možda i bitnija, a tiče se psihologije.
Često svi mi koji sa strane promatramo nogomet igrače držimo mašinama, kojima računamo duele, startove i pretrčane kilometre i po tome ih procjenjujemo. No, radi se o osobama koje imaju svakodnevne probleme, koji se isto znaju ljutiti ako im se nešto nije posložilo, koji će na nepravdu izgubiti živce. Kale je veliki igrač koji je prošao velike klubove, koji na kraju u svlačionici može biti taj jezičac na vagi koji će dodatno uvjeriti suigrače da mogu sve što trebaju. U krajnjoj liniji, samo saznanje da ti Kalinić može ući trebalo bi djelovati dobro na suigrače.
Sad jedan šok. Kad bi Hajduk ispunjavao želje, ja bih tražio i da jednim trenerom pojačaju stručni stožer. Ne, nije problem igra kao takva, nego bih samo nekog specijaliziranog za aute doveo. Jer sam dojma da jednostavno taj segment igre koristimo loše. Obično je opcija vratiti loptu unazad, odgoditi napad i najčešće prebaciti stranu. Jedina ofenzivna opcija je kad je aut na vrh protivničkog kaznenog prostora pa onda ide lopta na Livaju koji se ukopa, pa onda ili prolazi prema unutra ako može, ili odlaže loptu veznima na šut. Problem je da to vide i suparnički treneri pa Livaja uvijek ima igrača ispred sebe, iza sebe te trećega u osiguranju. Specijalizirani treneri za nogometne segmente već godinama nisu neko čudo, i veliki treneri ih uzimaju. Zato kažem, ovo bi bila moja želja.
Za kraj, onaj uobičajeni disclaimer, ništa napisano nije insajderska informacija, nego je pisano na osnovu medijskih natpisa te Nikoličiusovog dosadašnjeg rada. Kao i posjeta nekim stadionima, jasno je da ako gleda Belupo da će se pretpostaviti da je to vjerojatno zbog Hoxhe. I lako moguće da sam u nekim procjenama pogriješio, unutarnji procesi u klubovima često su u dosta različiti od onog što se vidi prema van. U konačnici, kao svaki navijač, vjerujem da će Litavac u suradnji s Karoglanom detektirati što treba, skor mu je za sada dosta dobar. Ono što je ipak nepobitno je da se radi o njegovom najbitnijem prijelaznom roku. Kako to biva u sportu, knjige pamte samo pobjede, ova sezona trebala bi biti i kruna njegovog rada.
P. S. Svi mi navijači se moramo pripremiti na jednu mogućnost koja nam zasigurno sada neće biti draga. A to je da na Poljud sleti ponuda za Rokasa Pukštasa koja se neće moći odbiti. On je vruća roba na međunarodnom tržištu, mnogi gledaju kako ga nabaviti sada kada košta ispod 20 milijuna, jer ih je strah da će transfer iza vrijediti mnogo više. A postoje iznosi koje Hajduk ne može odbiti, to je realnost europskog nogometa. Jasno, tada za sve ovo gore napisano treba još dodati i jaku zamjenu za njega. Novca za to će se tada imati.
