Sruše Krovinovića, a Livaja ispred suca uleće između igrača i lovi za vrat protivnika, s bijesnom facom mu skida sve po spisku, maknu ga od njega, a onda ponovno se unosi u lice istom protivniku. Suparnički trener u tome ne vidi problema, hvali Benrahoua da je svjetski igrač. Trafika sutra piše da je to jedino preostalo Hajduku, da mu igrači love druge za gušu, da Pukštas nogom razbija reklame, da Žaper po terenu mlati suparnike na dopuštene i nedopuštene načine. Komentatori objašnjavaju kako je to normalno, bile su tenzije na utakmici, a sudački “eksperti” hvale suca koji je bio gledatelj.
Sad kad smo završili s ovom lošom bajkom prihvatimo da nam je nogomet izvitoperen, da mu je potrebna lustracija, a da je novinarstvo, ionako devastirano posljednjih desetljeća na tolikom dnu da iz mulja može vaditi lešine somova. Jedini spas za nogomet bi bila potpuna zabrana rada svima koji su bili u ikakvim poslovima s Mamićevom organizacijom, ali i micanje svih političara iz baluna, onih jedne stranke prije svega. Spasa za novinarstvo vjerojatno nema, ostati će neki džepovi otpora koji će raditi nešto pametno, sve ostalo će ići u daljnjem smjeru zatupljivanja i bigbraderizacije, TikTok će postati najbitnije sredstvo komunikacije, medij koji u 30 sekundi videa ne bude mogao reći što konzumente zanima bit će smatran dosadnim.
Kako radikalne promjene nisu moguće, jasno je da ćemo neko vrijeme tavoriti u ovoj svakidašnjoj kaljuži i trpiti da nas čine ludima. Jer drukčije se to ne može opisati. Nekim nogometašima Dinama toliko je dopušteno da je samo pitanje vremena kad će šakom udariti nekoga u naletu bijesa i za to dobiti žuti karton. A mediji će pisati kako eto to nije uopće neki veliki problem, moglo se očekivati, šta sad.
Suci su posebna priča, u ovom trenutku u Hrvatskoj samo je Kolarić na razini nekog normalnog suđenja. Bel koji je bio pokazivao talent nakon medijske i klupske hajke se pogubio i sad je domaća klasika, a izgleda da su prozivanja djelovala i na Strukana, koji više ne pruža uvjerljiva suđenja. Sudačka organizacija morala se iz temelja reformirati nakon slučaja “Pošteno suđenje“, ne da nije nego su pojedini dionici tog vremena napredovali.
Sve ovo gore je pokazatelj u kakvim uvjetima Hajduk zapravo igra i u kakvim uvjetima je konkurenatan za titulu. Ujedno je i najava što se sve može očekivati u budućim tjednima i mjesecima. Svi mi zapravo trebamo biti zahvalni da se Marko Livaja promijenio, da je postao mirniji, onaj Livaja iz mlađih dana bi davno poludio na neke odluke i klasično ulično, kao da je u uličnoj borbi Donjih i Gornjih Kaštela, probleme riješio šakama. No, kroz godine kao da je postao drugi Marko, Aurelije, pa prakticira hajdučki stoicizam, iako svaki medij u državi samo čeka koju će sljedeću pjesmu zapjevati.
I malo toga će se promijeniti, Hajduk neće biti u istim uvjetima kao neki drugi klubovi. Čak ni sudački, nerealno je očekivati da svaku utakmicu do kraja sezone sudi baš Kolarić, dapače, veća je vjerojatnost da će se krenuti delegirati baš problematični suci kako se kriza u Dinamu bude produbljivala. No, znate što je možda najnevjerojatnije?
Da bi se to na kraju moglo pretvoriti u prednost Hajduka. Dosta bitno je da je na klupi Mislav Karoglan, koji kao lik ulijeva neki mir, nema tu agresije, bespotrebnog pumpanja nervoze, više je sve kao u nekom zenu. Prenio je to zasad na ekipu, koja funkcionira dobro te postoji realna mogućnost da dišpetoznost ovaj put odrade na drugi način. Da iz dišpeta igraju mirno i staloženo i da ih idiotarije ne izbace iz takta. Dobar dio ekipe djeluje da može tako reagirati, a uz sve to onda odigrati dobro na terenu.
I to je, na žalost našeg društva, najveća mogućnost za udar na kancerogeni nogometni sustav. Čak bih rekao čitav sportski sustav, nogomet je samo najsitureniji jer se u njemu vrti najveći novac. Veći bi udarac toj kliki bio Hajdukov naslov nego sve promjene Zakona o sportu, ta legislativa se uvijek da izigrati na neki maštoviti način. Pa, stoga, hajdemo to pokušati, zadati aždaji taj udarac.
