Psi laju, a karavane prolaze, jedna je od onih narodnih mudrosti kojima su nas često bombardirali u mladosti, a koju, moram priznati – nikad nisam baš uzimao u razmatranje previše.
Ta, najvjerojatnije arapska mudrost koja nam je došla zajedno s Turcima na ove prostore ima jednostavno značenje koje pokazuje nevažnost kritike onih koji ne sudjeluju, jer karavane su velike, pogone ih konji, a psi uz put nemaju baš nikakvu moć osim lajanja na njih.
Ipak, Hajdukovi lajavci imaju veliki utjecaj na njegovu karavanu, jer nemali broj sudionika karavane ima potrebu poslušati skoro svakog lajavca koji se javi svojim najčešće neartikuliranim lavežom.
A od kad su lajavci dobili megafone u vidu društvenih mreža i medija koji od lajanja na društvenim mrežama uredno još slažu vijesti i plasiraju ih kao vox populi, glas naroda – od tad je ta kakofonija lajanja, nekad rezervirana za dio “legendi“ (koje to najčešće uopće nisu, jer živih legendi je užasno malo, dok je u medijskom prostoru odavno hiperinflacija istih) – jedna prava heavy metal simfonija, s milijardu tonaliteta, važno je samo lajati, stići ćete u medije gotovo sigurno.
Da ne bude zabune, zaslužuju voditelji Hajdukove karavane kritiku, i često je i dobivaju, evo, čak smo i mi dobili etiketu bušača prije neki dan, iako smo prirodom stvari oni koji su u pratnji karavane, po gostovanjima i tribinama, pa si utvaramo da kritiziramo s podlogom, bez lajanja.
A baš zbog tih, onih koji idu, koji putuju, koji vuku i guraju tu karavanu od utakmice do utakmice, od gostovanja do gostovanja, od Poljuda do Kranjčevićeve, od Kušek Apaša do Rujevice ili Drosine, zbog njihovog truda i žrtve bi upravljači karavane morali malo više pažnje posvetiti njima, a manje lajavcima koji ne laju više čak ni uz put, nego iz udobnosti kauča s kojeg se ne miču.
Hajduk će danas pobijediti ili izgubiti, naravno da se nadam ovom prvom, dapače, čak to realno i očekujem, svom svojem urođenom pesimizmu unatoč.
Ali, kao i uvijek, doista smatram da je to manje važno od toga kako će se Hajduk ponašati, i kako će se postaviti prema svima koji ga maltretiraju, a maltretirat će ga opet neminovno, pa na kraju i hoće li ostaviti i zadnji atom snage na terenu. Zbog onih koji putuju.
I na samom koncu, zašto ne? – u dišpet onima koji laju s kauča.
