U trenutku dok ovo pišem djelatnici zagrebačke Čistoće odvoze otpad iz okolice bolnica, škola, vrtića, umirovljeničkih domova… Ali onu većinu, klasični gradski otpad iz kontejnera, ne diraju ni dalje. Nastavlja se nešto što sad nazivaju obustavom rada, a ne više štrajkom. Iza naziva se vjerojatno krije strah sindikata, da se radi o štrajku i da se pokaže kako je bio nelegalan, sindikati bi bili ti koji bi snosili nastale troškove, plaće radnika za te dane. Ovako su formalno oprali ruke.
Ali takav naziv sugerira nove probleme početkom veljače. Jer, ako se radi o obustavi rada, znači da se ne radi, tako da uprava Čistoće ima mogućnost za te dane ne isplatiti plaću. Pravno je upitno smiju li je uopće isplatiti, ali to je jedna druga stvar. Svi oni koji su sad u obustavi vjerojatno ne bi bili sretni ako im dođe desetak posto manja plaća.
Temeljno pitanje: tko je u pravu a tko u krivu u ovom slučaju koji prijeti da će od metropole napraviti jedno veliko odlagalište? Kako to obično biva, nema jednostranog odgovora. U pravu su i jedni i drugi. U krivu su i jedni i drugi. Radnici su u pravu što traže veće plaće, definitivno nisu plaćeni dovoljno za ono što rade. Zagrebačka vlast, Holding i Čistoća su u pravu kad kažu da snose teret 20 godina nagomilavanja problema za vrijeme Milana Bandića. Radnici su u krivu s ovakvim štrajkom, jer istog nikad ne bi organizirali u vrijeme tog istog Milana Bandića. Vlast je u krivu jer pokušava stvoriti od radnika bahate dobro plaćene zaposlenike koji hoće kruha preko pogače.
Srž problema jeste u 20 godina vladavine Milana Bandića, koji nije sredio ništa po pitanju otpada, osim što je dio istog outsourcao na sebi bliske poduzetnike. Dizao je razne kredite, obećavao čudesa, na kraju se kredite trošilo na sve osim na ono za što su podignuti, od čudesa nije ništa napravljeno, samo ono brdo smeća na Jakuševcu postaje sve veće. Baš smeća, ne otpada, nikad Zagreb nije odradio sustav odlaganja otpada.
Problemi su se nastavili i s dolaskom ekipe iz Možemo na vlast. U više od godinu i pol dana na vlasti jedino vidljivo što su napravili je ono famozno soritranje, odnosno da je Zagreb napokon počeo odlagati otpad po skupinama, kako većina države već radi. Pa se tjednima okupiralo medije za žalopojkama stanovnika glavnog grada, gdje ostatku države nije bilo jasno zašto se od nečeg jednostavnog radi nuklearna fizika. Samo ozbiljni daltonisti eventualno mogu imati problema da raspoznaju boje vrećica za otpad. Teško se oteti dojmu da su Tomašević i Možemo na kraju nespremni došli na vlast nakon desetljeća vladavine Bandića. A nije da nisu imali vremena pripremiti se.
Tony Soprano dobar dio svog vremena trošio je na gospodarenje otpadom, koji su mu bili legalni poslovi. Nije to lak posao, eto i najpoznatiji televizijski kriminalci morali su gubiti mnogo energije na to. I nekako, kako to biva, u južnoj Europi često se taj otpad veže uz kriminal. Najeklatantniji primjer je svakako i sada mnogo spominjani Napulj, koji je postao ogledni primjer za to. Iako narod često zaboravi da se smeće ne gomila u tom južnotalijanskom gradu stalno. Nego problemi nastaju kad lokalne vlasti pokušaju zapapriti privatnim tvrtkama koje su u tom poslu, a nerijetno su navezani na Camorru, lokalnu mafijašku organizaciju. E, onda se smeće kreće gomilati. Camorra se bavi kokainom, reketom, u poslovima je prijevoza, ali od starta je uključena u poslove smeća. I ne želi da se išta događa bez njihove privole.
Teško se oteti dojmu da radnici u obustavi posla nemaju i dobro političko zaleđe. Nekoliko političkih opcija nevezano jedna o drugoj orgijaju o ovom pitanju, daju podršku obustavljačima i kritiziraju vlast. S druge strane, radnici koriste odlične PR metode, za koje je teško vjerovati da nisu dobili instruktivnu podršku. Stalne isprike građanima, odluka da se krene raditi po bolnicama i školama, izbjegavanje pričanja o prošlosti, iako se dio zahtjeva svakako odnosi i na to razdoblje, primjerice ono o opremi. Da ne moraju objasniti zašto su desetljećima šutjeli da bi sad došlo do eskalacije.
Uprava Čistoće pak djeluje da je malo pogubljena. Kao da nije dorasla problemima. Šef se “proslavio” izjavama u kojima je probao difamirati radnike, iznio podatke o plaćama, koje su ovi jednim pokazivanjem platne liste otresli o pod. Koriste komunalni radnici na veliko globalno nezadovoljstvo stanjem u državi kako bi dobili podršku građana, a svojim glupostima uprava im to još i olakšava. Na sve se nadovezao i gradonačelnik Tomašević, s riječima da se ne može on baviti direktno svakom tvrtkom koja je pod gradom Zagrebom. Nešto tako nikako ne smiješ izjaviti dok gotovo milijun stanovnika iz dana u dan ima sve neurednije kontejnere i okoliš zgrada.
Kako će ovo završiti? Tko to zna… Tomašević nema onu mogućnost koju je Ronald Reagan iskoristio kod štrajka kontrolora leta, da ih sve otpusti i zaposli nove. Objektivno, ne postoji lista čekanja za zaposlenje u Čistoći. Sutra uprava ima pregovore sa sindikatima, ali sad je već upitno što se s time postiže, jasno je da sindikati nisu oni koji vode ovu obustavu rada. Netko će na kraju morati popustiti. A opozicijske političke opcije u Zagrebu svakako će prikupiti poene.
