Dva od 36 apsolvirano, i to dva najteža. Idemo sa zanimljivostima.
Prva stvar je da je Hajduk jednostavno jača ekipa od Rijeke. Gosti osim onog šuta iz daljine u drugoj minuti nisu ništa smisleno opasno napravili sljedećih 90-ak minuta. Nezahvalno je nakon dva kola donositi neke generalne zaključke, ali trenutno je dojam kako su Hajduk i Dinamo ipak za dužinu čamca ispred ostatka lige. Ostaje još vidjeti Osijek u ozbiljnijim dvobojima, a ne protiv dva kluba koja će se boriti za opstanak. Kako sada stoji, svako prosipanje bodova bit će skupo.
Druga zanimljivost je da je Leko riješio jedan akutni problem. Filip Krovinović vjerojatno je najpotcjenjeniji igrač Hajduka, obzirom da je ključan u gradnji igre, ljudi mu ne valoriziraju previše to iz nekog razloga. No, do sada je problem bio da sve to znaju i protivnički treneri, sam je Jakirović to pričao pred utakmicu. I onda stave igrača direkt na njega. Sinoć se napokon vidjelo kako se to da rješiti. Odjidja-Ofoe je formalno bio na isturenom veznom, ali se po potrebi spuštao i nisko prema obrani da pomogne u iznošenju baluna. A on ima dovoljno igračke kvalitete da to može dobro obaviti. Nova glavobolja za protivničke trenere.
Treće je još jednom Rokas Pukštas. Mislim da je suvišno i dalje pisati kako ima nevjerojatan nos za biti na pravom mjestu, jučer je pokazao da se ne odnosi to samo na igru glavom, zna on staviti i nogu kad treba. Ali ono što dodatno oduševljava njegov je odnos prema sportu. Dok su navijači još oko Poljuda pjevali, on je Igoru Ćurkoviću objašnjavao da nema najdražih golova, da ih on tako ne gleda, da su bitne pobjede i treniranje. Kakav igrač, on jednostavno ne može ne uspjeti na najvišim rangovima. Mislim da je jasno da gledamo reprezentativca SAD-a na Mundijalu 2026. godine.
Četvrta stvar je nešto što će nekima natjerati pjenu na usta. Patrik Kolarić nije loše odsudio meč. Sad će biti onih koji će vaditi 2-3 pogreške ili dvojbene situacije, recimo mogući drugi žuti Lepinjici, koji je bio ruban. Ali to je nešto što svaki sudac ima u svakom meču, pogreške. Bitna je stvar da suđenje nije bilo tendenciozno ni za jednu stranu na terenu, da je pustio čvrst nogomet do jedne granice, a kad su Rijekini igrači krenuli s grubostima, primirio ih je s nekoliko žutih kartona. Netendencioznost se vidila kad Obregonu nije svirao ona njegova padanja u zoni centaršuta, to je recimo način na koji suci trasiraju dvoboje, daju jednoj strani masu prilika da ubacuju u kazneni prostor. Kažem, bit će onih koji će secirati i onaj aut koji je krivo sudio za Rijeku, ali kad bi u svim susretima bilo ovako suđenje, domaći nogomet bi ipak napredovao. Što više govori o domaćem nogometu, a manje o Patriku Kolariću.
Peta zanimljivost je kvaliteta Nedjeljka Labrovića, koji sad već sezonu u kontinuitetu pokazuje da je vrhunski linijski golman. Usudio bih se reći u ovom trenutku ništa lošiji od Livakovića. On je zapravo održao Rijeku na samo 1:0 porazu, s dvije sjajne obrane već u prvom dijelu, te onom čudesnom prije gola, kad je Ferro opalio iz sve snage. Riječani su izgubili kvalitet prema naprijed u odnosu na prošlu sezonu, ali bi ih Labrović mogao održavati pri vrhu.
Šesto je pitanje Hajdukovih krila. Koji obavljaju vrhunski defanzivni posao, Mlakar je jučer u par situacija zatvarao bekovsku poziciju, nevjerojatno je vidjeti nominalnog napadača da ima takvu obaveznu igru. No, očekuje se dodatni impuls i prema naprijed. Protivnici za sada striktno i gotovo opsesivno markiraju Livaju, jednostavno mora biti prostora na stranama.
Sedmo je ona lopta Livaje za Pukštasa u prvom dijelu, jednostavno moramo spomenuti taj potez genijalca, da ne zaboravimo kakvu čast imamo da gledamo takvog igrača na Poljudu. Prva je šteta da ono Rokas nije zabio, ali Labrović. Reći će neki da je baš pogodio u njega mladi Amerikanac, ali nije on slučajno bio na tom mjestu. Za Petra Čeha se čitavu karijeru doimalo da napadači pucaju u njega, a radi se o tome da se čovjek jednostavno vrhunski postavljao.
I osma točka, jako bitna, novi sustav ulaska na stadion je položio ispit. Bilo je nekih sitnih zastoja, gotovo nevjerojatno ali ponajviše na Zapadu, gdje je dogovornost još najviše bila na gledateljima koji su se mučili s očitavanjem ulaznica. Ali generalno je sve OK prošlo. Samo iz perspektive nekog sa Sjevera mogu kazati da za ove mečeve kad je stadion rasprodan treba organizirati više štandova s ićem i pićem. A već će sljedeća utakmica biti još jednom s rasprodanim gledalištem.
