Ministrica kulture Nina Obuljen Koržek posljednjih je dana počela stavljati na tapet medije koji pišu kontra nacrta Zakona o medijima, koji je, kad se sve zbroji i oduzme, najobičnije legislativno smeće. I ne samo da je ovaj pokušaj zakona zapravo pokušaj orbanizacije medijske situacije, nego ministrica gotovo kao Putinovi poklisari u Rusiji medije proziva da rade za nečiji interes. Opasno zlokobno to podsjeća na tu rusku praksu da svakog tko se ne slaže s Kremljom i službeno se označi stranim agentom.
Ovakvi istupi govore da će se HDZ i njegovi trabanti i žetončići stvarno pokušati izboriti da im prođe ovaj opasan zakon. Kojeg kao prepelice brane tezom da je manje-više koristio austrijska rješenja u obzir. Što je djelomično točno, stavrno su neka rješenja prepisana od Austrijanaca. No, s jedne strane, ti isti Austrijanci uopće nisu neki svjetionik kad su medijske slobode u pitanju, dapače, dosta su nisko na tim ljestvicama u EU, a dosta je bjelodano da politika i tamo ima ogroman upliv na medije. Kurz je uostalom i zbog toga morao otići s kancelarske pozicije.
S druge strane, neka rješenja nemaju veze s Austrijom, pa čak ni drugim državama, nego su unikatni hrvatski prijedlog do sada neviđen čak i ujednoj Rusiji. Naime, prema nacrtu zakona novinar bi morao svoje izvore navesti uredniku i izdavaču. Takav neotesan napad na medije pravdaju time da izdavač snosi materijalnu odgovornost za objavljeno, pa kao red je da i oni znaju tko je izvor za tekst. Što prevedeno na hrvatski znači da preko izdavača misle dolaziti do “dubokih grla” koja dilaju informacije.
Kao što rekosmo, ovakva rješenja su hrvatski unikat, bacili smo oko na taj spominjani austrijski primjer. I malo pali u depresiju. Ne da Austrijanci nemaju ništa slično, nego njihovo trenutačno zakonsko rješenje je naklonjenije novinarima više nego je aktualni hrvatski zakon. Pa se tako navodi da ni izdavač, ni urednik ni novinar ne moraju zapravo ništa reći. Stvarno, ne da ne treba reći izvor za informacije, nego u slučaju pisanja pod pseudonimom urednik i izdavač nemaju potrebe čak ni sudu kazati tko je iza pseudonima. I ne samo to, ne postoji izuzetak za ovo pravo. U Hrvatskoj trenutačno sud može naložiti da se oda izvor ukoliko je to bitno za nacionalnu sigurnost ili ugrozu života. Austrija ne radi tu distinkciju, drže da jednostavno nije na medijima da rade posao sigurnosnih službi. Niti da im pomažu.
Eto, ispada na kraju da su u domaćem Ministarstvu kulture odlučili napraviti selekciju u austrijskom Zakonu o medijima. Pa su sve ono loše od njega prenijeli u svoj prijedlog, dok su dobre stvari izbacili. Mudro.
