Prema svemu što nam se u hajdučkom svijetu događalo u zadnje vrijeme, na zidiću je bilo sve u tonu „sidim na zidiću, odajem se piću…“. Zato je šteta bila propustiti priliku poslušati uživo još jednu metal poslasticu za koju se ukazala prilika. Zagrebačku publiku posjetio je švedski band Pain, predvođen legendarnim Peter Tägtgrenom , a uz ovaj švedski band u Boogaloou nastupali su još Ryujin, Eleine i Ensiferum.
Koncert radnim danom, satnica s preranim početkom (u 18 sati) pa je ispalo doslovno s posla na koncert. Rezultat odličan, klub je bio krcat (u Boogaloou je premješteno iz Močvare zbog velikog interesa), a ono što su bandovi ponudili u ta gotovo četiri sata svirke je u potpunosti zadovoljilo i fanove i znatiželjnike koji su došli.
Zanimljivu večer otvorili su japanski samurai metalci Ryujin (prevedeno, japanskom božanstvo – morski zmaj), momci iz Hokkaida koji su se po prvi put predstavili našoj publici. Recimo da će ovu godinu svakako upamtiti – promijenili su ime banda, potpisali ugovor s Napalm Recordsom i najavili novi album koji izlazi početkom sljedeće godine. Samuraji su svoj put započeli 2009. godine i dosada (iako pod starim imenom) imaju izdana četiri albuma, a sviraju onako na prvu dosta neobičan, ali zanimljiv glazbeni mix melodičnog death metala, uz dozu folka i powera protkano s tradicionalnim zvukovima Zemlje izlazećeg sunca. Cijeli nastup je i zvučno i vizualno bio na jedan vrlo specifičan, japanski način. Publika je dosta dobro prihvatila samuraje kojima će zasigurno iskustvo koje će dobiti na ovoj turneji, jer imaju priliku učiti od poprilično dobrih i vrlo iskusnih kolega, pozitivno utjecati na njihove nastupe u budućnosti.
Kako to već ide tijekom ovakvih večeri, svaki sljedeći nastup podiže ljestvicu malo više. Drugi je nastupio Eleine, švedski dark symphonic metal band predvođen pjevačicom Madeleine Liljestam po čijem je nadimku band i dobio ime. U devet godina postojanja izdali su četiri studijska albuma, a zadnji pod nazivom We Shall Remain izdan je u srpnju i na setlisti se našlo par pjesama s novog albuma. Ovaj band koji je već bio u Hrvatskoj, prati glas da svojim nastupom osvaja publiku i vjerujte, upravo to se i dogodilo – nevjerojatnom lakoćom je u manje od pola sata očaravajuće svirke, ugodne melodije, zavodljivog glasa (i stasa) pjevačice, band zaista oduševio publiku, zagrijao i pripremio na sljedeću stepenicu. Moram još dodati da je bilo zaista impresivno vidjeti kako je band kompaktan, pravi tim, čak im je i handbanging sinkroniziran, a Madeleine ima tako prirodan, nenametljiv i odličan odnos s publikom, talent i osobnost ove dame su za svaku pohvalu.
Sljedeći na redu je bio Ensiferum (s latinskog bi se ime prevelo kao „oni koje nose mač”), dobro znani finski melodični folk metal band nastao 1995. godine koji se našoj publici predstavio još 2012. u Zadru na Metalfestu, a ovo im je bio četvrti dolazak u Zagreb. Veseli i scenski zanimljivi (i oslikani) momci iz Ensiferuma izdali su dosad osam albuma, a posljednji od njih Thallasic, su po prvi put predstavili domaćoj publici. Još jednom su opravdali reputaciju sjajnog live banda, publika je s njima pjevala u glas posebice neke od starijih hitova kao „Lai Lai Hei“, skakala, uživala i nagradila ih s par mosh pitova. Fantastična energija je bila obostrana. Više je nego očito da Ensiferum voli našu publiku i najavili su da će se vrlo brzo vratiti s novim albumom. Ako vam se ukaže prilika, topla preporuka da ne propustite njihov live nastup, uživancija u svakom smislu jer se band zabavlja, a ne da samo odrađuju koncerte, vlada izuzetno dobro raspoloženje i sva ta pozitiva se prenosi i prelijeva u valovima na publiku.
Nakon folk Vikinga, kraj večeri je bio rezerviran za švedski metal industrial band, Pain, nastao 1996. godine kojemu je osnivač multitalentirani Peter Tägtgren. On je inače i jedini stalni član, najpoznatiji po radu s bandom Hypocrisy. Stilski ga se može odrediti kao kombinaciju heavy metala, elektroničke glazbe i techna iz 80-ih. Pain je dosad izdao osam albuma, a domaća publika ih je imala priliku upoznati 2009. kad su nastupali kao predgrupa Nightwishu. Moram priznati da me zanimalo kako će ovaj band zvučati uživo, jer inače nije to baš „my cup of tea“. O ovom multitalentiranom gospodinu se može puno pisati, ali evo samo par detalja – osim što svira (gitaru, bas, klavijature, bubnjeve i udaraljke), on pjeva, piše pjesme i izuzetno je uspješan producent. Vizualni efekt je kao da na pozornicu dođe kralj sa sjevera iz Igre prijestolja, karizma koja dominira pozornicom. Očito je bilo da je među publikom bilo dosta fanova jer je atmosfera bila fantastična. Svirali su cca 80 minuta, nizali su se hitovi kao što su Call me (duet s čuvenim Joakimom iz Sabatona), Shut Your Mouth, Same Old Song i jedan noviji hit Party in My Head. Bilo je tu i pjesama sa zvukom i bluesa i disca, uz popratni vizualni efekt. Sve u svemu, efektno i zabavno, na momente posve šašavo, konstantno uz enormnu eksploziju energije i emocije koju ovaj band oslobađa u kombinaciji sa svojom publikom. Za pamćenje. Inače, Pain će u sklopu turneje „I AM“ posjetit 24 države i čak 41 grad, a u odnosu na prvotni plan, turneju proširuju i izvan Europe i dodaju se novi datumi, gradovi i države.
