Teška utakmica, izborena pobjeda, tri boda kao zalog za budućnost. To je nekako najbitnije za reći s ovog dvoboja, ali hajdemo mi zanimljivost po zanimljivost.
Prva je bila i prije samog dvoboja, kad je izašao sastav. Bilo je jasno da Karoglan ima namjeru samo malo adaptirati dosadašnji sustav, a kao nekakvo iznenađenje je ubacio Melnjaka na krilo. Nekakvo, jer ipak je to već viđeno bilo, posljednji dvoboj u prošlom mandatu trener bijeli je na toj poziciji imao Čolinu. U odvod su pala govorkanja o Kaliniću na golu, Lučić je i dalje bio na svom mjestu, očekivano. Na teren se izvelo zapravo najbolje što se ima u ovom trenutku, nije bilo kalkulacija, jedino je mogla postojati zabirnutost jer je bilo i načetih i ne baš sto posto oporavljenih igrača. Ali teret ovog prvog dvoboja je bio takav da se moglo pretpostaviti da će se malo stisnuti i zubi. Vidjevši sastav neki su možda sumnjali da će se zaigrati i u 3-5-2 formaciji. No, iako postoje treneri koji će po dolasku formacijom napraviti šok-terapiju, Karoglan je presistematičan da bi u takve eksperimente išao nakon tri treninga.
Druga zanimljivost bila je postavka na terenu, formacijski je to bilo čistih 4-3-3. Hajduk sad u Žaperu ima čistu šesticu, klasičnog zadnjeg veznog, koji je visok i snažan, anticipira igru, a uz sve to je tehnički dovoljno potkovan da ne bježi od lopte u fazi napada. Pa je onda očekivano na toj poziciji ne tiskati dvojicu igrača. Od starta je bilo jasno kako će Krovinoviću odgovarati ovakva pozicija, u prvih 15 minuta je bio opasniji nego valjda čitave sezone s izuzetkom dvoboja s Varaždinom. Melnjaku je pak bilo namjenjeno da bude igrač prostora, malo je sudjelovao u gradnji, njegovo je bilo da bude odušak, da traži dubinu i bude opcija za opasno dodavanje. Već u prvoj minuti se to umalo pokazalo ubitačnim receptom, iznuđen je prekršaj na 18 metara.
Treća stvar je da smo gledali dva poluvremena, prvo u kojem je Hajduk prezentirao odličnu igru, s puno većom dozom rizika nego do sada, ali sa smislenim napadima i jasnom idejom što se želi napraviti. U drugom dijelu je došlo do pada, Slaven je preuzeo igru, uspjeli su u tom peridou imati i jednu veliku priliku za izjednačenje, no na kraju, nogomet je takav, trebaš imati malo i sreće. I da ne bude da je samo na strani Hajduka bila, provukao se i Slaven u prvom djelu, da Uremović kod kornera nije jurišao na prenešenu loptu Melnjaka, Livaja bi lagano glavom tada zabio gol. Zanimljivo, to Melnjakovo prebacivanje na drugu stativu Karoglan je koristio i u prvom mandatu. Razlozi samog pada vjerojatno su prije svega psihološkog temelja. Što nije loše ovako naknadno, svaka pobjeda će popravljati taj segment.
Hajduk ove sezone u ligi je samo jednom imao prednost na poluvremenu, protiv Rudeša, tako da treba uzeti i taj segment u obzir, drugačije se pripremaš na odmoru kad treba stizati i kad treba braniti. Napomenimo kako je i protiv Rudeša uslijedio pad u drugom dijelu, no oni su jedno0stavno toliko nejaka ekipa da ne kogu naštetiti ni u takvim uvjetima. Nešto je sigurno bilo i do ozljeda, dobar dio tima se tek vratio punim treninzima, dio je radio polakše posljednjih dana, u toj situaciji dolazi i do pada fizičke snage prema kraju utakmice. No, na kraju se sve sretno završilo. I s jasnom potrebom da se u budućim susretima ovo popravi.
Četvrto je da su već nastali neki novi mehanizmi u igri. Hajdukovi napadi i posjed sad već tradicionalno su naslonjeni na lijevu stranu. Tako je bilo i jučer. Ali ta je situacija iskorištena za adaptaciju igre desno. Gdje se vidjela šema s Pukštasom i Sigurnom na toj strani visoko, pa onda igra na onog famoznog trećeg, što Karoglan stalno zaziva. Taj treći je u ovom slučaju bio Sahiti te da je on bio u boljoj formi jučer, moglo je biti i više opasnosti po gol Slavena.
Općenito je Sigur bio igrač s najviše novih zadaća i mehanizama, vidjeli smo i situacije kad bi se uvlačio u vezu i bio na neko vrijeme klasični veznjak, a Žaper bi pokrivao njegovu poziciju u gradnji. Drugi je već spominjani kad bi se on i Pukštas izolirali desno na vrhu protivničkog kaznenog prostora. Mladi kanadski Hrvat već je dokazao da je adaptibilan, sjajno je imati takvog igrača na terenu, jer omogućuje prilagodbe i iznenađenja protivniku.
Peta zanimljivost je Rokas Pukštas, mladi Amerikanac je nakon rekovalescencije u posljednje dvije utakmice odigrao preko 200 minuta, kad se uključe nadoknade. To pokazuje koliko je bitan, koji god trener bio na klupi. Iako se na njemu vidi da još nije na sto posto. Energija i trka su tu, ali je u duelima još uvijek slabiji. Igrao je ulogu u tome i sudački (ne)kriterij jučer, neki kontakti na Pukštasu su prolazili lišo, dok kad bi ih on napravio sviran mu je faul. No, o suđenju poslije. Rokas je bitan element Hajdukove igre i kad dođe na punu snagu nakon ozljede, igra čitavog tima će biti unaprijeđena.
Kao šestu zanimljivost hajdemo odmah pokriti suđenje, kad smo ga već spomenuli. Koje je generalno bilo loše, prije svega zbog neujednačenog kriterija. A počelo je tako da sam mislio kako ću po drugi put ove sezone morati hvaliti suca. Jer je ušao u dvoboj bez nakane da svira mekane kontakte, a već u prvoj minuti je za povlačenje dresa Božiću dao žuti. Hrvatski suci vole u prvih desetak minuta progledavati kroz prste za takve stvari, kao da se žuti ne računa u tom razdoblju. No, nakon prvih par minuta otišao je sudac u kriterij koji to nije, neke mekane je svirao, neke nemekanije nije, igrači nisu mogli znati kako se postaviti. Bizarno, iako je prema kraju utakmice sve više išao prema mekanijem standardu dosuđivanja prekršaja, u posljednjem napadu Slavena dosta žestok duel Pukštasa s igračem Belupa opet nije svirao. Nekriterij.
Posebna je priča s Livajom, na kojem se nisu svirali očigledni prekšaji, a vrh je bio kad mu je sviran vjerojatno nepostojeći ofsajd u drugom djelu, u trenutku dok prosljeđuje loptu u prostor. Linijski sudac je odlučio u potpunosti oglušiti se na onaj naputak da se igra pušta, a onda poslije VAR-om provjerava je li bilo ofsajda. Livaja je završio dvoboj s tri počinjena i jednim pretrpljenim faulom, tko god pogleda jednu utakmicu Hajduka i način na koji ga protivnički braniči čuvaju zna da je to ludorija od kriterija. Obzirom da je i onih pola sata protiv Osijeka kriterij za Livaju bio zanimljiv, neka još i protiv zaostale s Osijekom to bude tako i moći će se jedna solidna teorija zavjere složiti. O sezoni lova na Livaju, koja čudno koincidira s njegovim izlaskom iz reprezentacije. Napomenimo da je i Borasu sudac oprostio puno toga, nije dobio žuti za penal, nije dobio kod očiglednog držanja Livaje u prodoru (što je na koncu bio jedini prekršaj na Hajdukovoj desetki ?!).
Sedma stvar je po meni nelogično vađenje Krovinovića pola sata prije kraja. Ukoliko se nije radilo o nekoj ozljedi ili dojmu da je veznjak jednostavno prenervozan i da mu prijeti crveni karton nakon žutog. Jer i ono malo kombinatorike u drugom dijelu je otišlo kvragu s njegovim izlaskom. Krovinović je igrač koji trpi kritike od needucirane nogometne javnosti. Koja sve gleda kroz surove brojke i koja bi vjerojatno Xavija Hernandez u naponu snage držala prevarom od igrača (767 nastupa za Barcu, 85 golova i 186 asistencija).
A on je glue guy, igrač koji je lijepilo sastava i koji veže igru. U nekoliko se već navrata vidjelo kako vezna linija odlazi u tri fine kad on izađe. I koliko god sada on bio Pedro za brojne probleme, činjenica je da se radi o drugom najbitnijem igraču Hajduka. Za kojeg, kao i za Livaju, zapravo ne postoji prava zamjena na klupi. Uglavnom, iako je Karoglan izmjenom s Moufijem htio maknuti Sigura s Hoxhe koji je sve više problema radio kako je utakmica odmicala, ipak je napravio pravu rupu u sredini.
E, ali osma zanimljivost je ona koja kaže da je Karoglan napravio dobro s izmjenom Dolčeka jedva desetak minuta nakon što ga je uveo. Koliko god to buru izazvalo kod nekih. Treba pogledati situacijski, Belupo uvodi dva visoka napadača, a uz to pomiče 199 cm visokog Borasa u napad. U tom trenutku dva najviša igrača Hajduka na terenu su Šarlija sa 189 cm i Žaper sa 187 cm. Svakome je s ovim izmjenama jasno da Belupo ide na visoke lopte i jednostavno je bila nužnost uvesti Eleza na trećeg halfa da pomogne u skoku.
Kad se pogleda postava na terenu, vaditi je mogao ili Livaju ili Dolčeka. Ako se onda uopće mora razmatrati koga tada micati, recimo samo da je naprijed ostavio Karoglan Livaju i Trajkovskog smisleno, dva najjača igrača na balunu, mogu ga zadržati, čak i dva na tri odigrati akciju, što na kraju i jesu, bila je to stopostona prilika. Jasno da u današnjem nogometu ima taj stav da je tužno vaditi igrača kojeg si uveo, iako su to i drugi treneri u Hrvatskoj već radili ove sezone. Dolčeku se treba lijepo objasniti zašto je njegov brzi izlazak bio potreban taktički i to je to. I ne skakati na odluke trenera kao oparen.
Deveto je jedan generalan dojam. Pomaci u igri se vide, bar u prvom dijelu. Drugi je bio loš, iako generalno se ne može reći da je Belupo napravio nešto veliko i tada. Jedna prilika za tih 45 minuta nije da se može reći da su ubili i razbili. Karoglan će sada imati priliku i za jednu dodatnu selekciju, već u utorak se igra kup u Pločama, i to opet u zelenim dresovima. Livaja i Krovinović će vjerojatno doigrati veći dio susreta, jer preskaču sljedeći vikend i Rudeš. A njih dvojica bi trebala biti dovoljni garant da se nema problema s Jadranom, koliko god će igrači Miše Krstičevića boriti se kao ludi. Tako se bore i u svojoj ligi, Hajduk će samo biti dodatni stimulans. Prilika je to za isprobati igrače iz drugog ešalona, vidjeti tko od njih može odgovoriti na igru koja se traži. Mogu li pomoći i u ligi.
