USKOK i PNUSKOK su jutros radno krenuli u novi tjedan, hapse po Zadru i Zagrebu. Kako mediji prenose, radi se o jednom od krakova afere s Josipom Rimac (ili kako se već preziva danas) te navode da su uhićeni građevinski poduzetnik Ante Stanišić i bivša rektorica zadarskog sveučilišta Dijana Vican.
Kako to sada ispada, sve se ovo radi jer Josipa Rimac nije željela plaćati režije u stanu koji je kao ministrica koristila. Pa je na nagovor Stanišića, tvrdi USKOK, nagovorila Vican da ne naplati bankovnu garanciju koju je njegova firma dala Sveučilištu za radove na studentskom domu. Ponavljamo, neplaćanje režija je bila usluga za posao od milijun i pol kuna. Neki mediji doduše spominju i izradu tende…
Svakako je potrebno suzbijati svaki gospodarski kriminal, a pogotovo ovakav koji zapravo ismijava javne nabave, gdje se vrte milijuni kako bi netko eto uštedio parsto kuna mjesečno. No, isto tako se teško oteti dojmu da policija i tužiteljstvo ovakvim postupcima prije svega malo bacaju prašinu na neke teže stvari koje bi se mogle i morale vaditi iz slučaja koji je pokrenut protiv Josipe Rimac i Gabrijele Žalac.
Trenutačna situacija sa svim tim istragama kao da sugerira da je fatalna Josipa bila mastermind cjelokupne političke korupcije u državi. Do sada izašli dokumenti dokazuju da nije bila ni “master” ni “mind” kad su kriminalne aktivnosti u pitanju. No, iz nekog razloga sav fokus pravosudnog aparata je na bivšoj ministrici i gradonačelnici Knina, prezrenoj od nekadašnjih prijatelja i stranke, zaboravili su je kao da im je bila nitko i ništa. Da su neka druga vremena izbrisali bi je iz povijesnih političkih zapisa, kako je to Staljin znao raditi s oponentima.
Ne treba gledati daleko, u istom spisu kod tužiteljstava i policije postoje spomeni i mnogo aktivnijih i trenutačno moćnijih političara čije bi djelovanje bilo zanimljivije ispitati i propitati. Neki su sređivali poslove svojim poznanicima u Hrvatskim šumama, stanoviti AP je znao i za sporne nabave softvera, koliko god tvrdio da nije. Nitko od njih, koliko je za sada poznato, nije morao objašnjavati svoje postupke, nije ih se dovelo da daju iskaze.
Naprotiv, nakon što se ta buljumenta zanimljivih likova spominjala kroz medije, premijer Andrej Plenković (AP, rekli bi neki zlobnici) krenuo je u svetu misiju promjena Kaznenog zakona. Kojem je cilj samo jedan, uškopiti novinare kad pišu o istragama koje su u tijeku. Dolazi superizborna godina, nije dobro da postoji mogućnost da neki spisi vide svjetlo dana. Ni najmanje nije nemoguća situacija da se nakon mnogo godina ponovno malo tu i tamo istražuje novinare koji su poteškoća političkoj vlasti. Sjena nekih mračnijih vremena nekako se navukla preko Sunca. Onako uzgred spomenimo, prva politička žrtva ove afere s porukama u javnosti bila je tadašnja šefica USKOK-a Vanja Marušić, kojoj su fabricirali aferu.
Ponovimo još jednom, svaki gospodarski kriminal i političku korupciju treba nastojati iskorijeniti (ljudsko društvo takvo je da nikad to neće biti moguće u potpunosti). No, nakon što je šefica DORH-a, u svom nastojanju da se održi na političkoj vagi netalasanja vladajući, kazala kako imaju mnogo posla i ne stižu sve obaviti ekspeditivno, pomalo je i ironično da im prioritet budu neke režije i neke tende. Jer ne može se onda pobjeći od stava da je to svojevrsno bacanje prašine u oči javnosti, ne bi li neke zanimljive stvari bile zaboravljene i pale u drugi plan. Tako mi nepoznatog AP.
