Stvarno nisam mislio pisati Kultnu ovih dana, bavim se jednim drugim tekstualnim projektom, koji ćete isto moći čitati na Trafici ako se uspijem dogovoriti s urednicima. No, nekoliko stvari jednostavno me previše zaškakljalo pa sam eto spremio ono drugo, a otvorio ovaj dokument. Krenimo redom, kao urednik, jelte…
Prvo je ovo imenovanje Ante Čuline sucem zaostalog dvoboja Osijeka i Hajduka, čini se kako su u HNS-u zaključili da je prošlo dovoljno vremena od onog sudačkog masakra motornom pilom u Koprivnici, kad je ovaj sudac odlukama direktno utjecao da dvoboj ode u remi. Vjerojatno će se zauvijek kao primjer sudačke gluposti ponavljati snimka onog penala što je sudio Simiću nakon izbijanja lopte glavom. No, nije problem samo taj susret.
Čulina prije svega nije dobar sudac, nema osjećaj za igru, sklon je odlukama koje dižu nervozu na terenu, a uz sve to ima i dozu pompoznosti, što najčešće dodatno diže živce i igračima i klupi. A sad je delegiran na susret koji ima svoj sudački uvod. Osijek je, vjerojatno donekle i planirano, stvorio tenziju kako su pokradeni u Gorici, iako to nema baš nekog realnog utemeljenja. Dragi moji, ako će se ono na Mierezu svirati, onda će se po utakmici imati pet do šest penala, svako braničko čišćenje na kraju obično završi i kupljenjem protivničkog napadača. Može se donijeti pravilo da to jeste penal i onda možemo gledati tu mješavinu nogometa i baleta.
Na Osijekovo mučeništvo naslanja se i bizarni nastavak dvoboja Hajduka i Rudeša, gdje se dogodio zanimljiv istup zagrebačkog kvartovskog kluba. Koji je eto našao da je oštećen pa će se sada buniti i priopćenjima. A čitav medijski kontingent zagrebačkih medija poput hijena će nasrnuti na to i propitkivat se više nego da, štajaznam, nekadašnji branič reprezentacije obrani loptu rukom na gol crti za Dinamo. No, hajdemo sad pustiti suce na stranu, bavit ću se tom stvari u sljedećoj Kultnoj, kad dovršim sve druge stvari.
Dođimo sad na Hajdukove “navijače” i kibice. Teško, baš teško mi se oteti dojmu da su ispod nekih starih ofucanih tepiha ponovno izjurili van neki koji bi povratke u neke stare godine. Prije bi čekali neke teže poraze, Gzire i Tobole, sad im je dobar povod čak i pobjeda protiv Rudeša, jer je samo minimalna (makar donijela plus u odnosu na konkurente koji su posrnuli). Stvar je jednostavna, još uvijek postoji ona buljumenta kerova iz ere kluba koji je bio olak s R1 računima, plaćenim noćenjima, nekim čudnim provizijama od kojih su neku pinkicu imali i pojedini novinari, svi oni koji su imali i neposrednu zaradu sa strane od Hajduka.
Nisu se spremni oni pomiriti s činjenicom da je njihovo vrijeme završeno, kontrolni paket koji imaju navijači kroz udrugu Naš Hajduk izbio je za sva vrimena takvu praksu. A uteg Torcide je takvi da ni grad Split sa svojim kontingentom dionica neće više nikad riskirati išta što bi dovelo do povratka na prošlo stanje. Kako je netko pametan jednom napisao za Split, na Hajduku se izbori ne mogu dobiti, ali se mogu izgubiti.
Još je jedna stvar tu bitna, koja nema veze sa Splitom nego sa Zagrebom. Dinamo je u kaosu, sve ono u službenim prostorijama ipak se solidno prelilo na teren, Jakirović se ne pokazuje spasiteljem kako su se nadali oni spremni bar privremenom pomirenju dvije strane u nastojanju da škartaju navijače koji ponovno ispadaju francuske sobarice. I onda mediji usko vezani na taj klub će na sve načine pokušati pomoći stvaranjem privida kaosa i na Poljudu.
Rješenje za gore navedene stvari je samo jedno. Birajte što čitate i što gledate. Birajte i autore, ima i loših medija s dobrim autorima, čak je to dobro raditi, da gazde koje boli neka stvar i za Hajduk i Dinamo i samo gledaju novce vide što se zapravo čita. I dajte povjerenje dobrim stranicama. Hoće li to biti Trafika, Dalmacija Danas, Dalmatinski portal, Telesport, zapravo je svejedno i podložno vašim osobnim preferencijama. Ali odaberite medij za koji se može kazati kako neće svjesno sudjelovati u igrama i igricama onih kojima ne odgovara narodni, pošteni i jaki Hajduk.
