Rodio se na današnji dan tamo još davne 1935. godine, na svoj je način bio i dijete rata, onog velikog. Kad ga se danas krene opisivati publicisti su u problemima. Čovjek je bio pisac, pjesnik, kantautor, travar, nekog vraga je i u Hajduku radio, bio je u SUP-u, galerist, novinar, tajnik škole, strojar, mehaničar, galerist… Sam se na onaj klasični domaći način i sprdao sa svojim lutanjima kod zanimanja, objasnivši kako mjenjajući zanimanja nikako nije mogao postati ono što želi.
Nećemo danas zapravo naširoko o Tomi Bebiću, nemamo vremena, traži to jedno dulje razdoblje pripreme, preosebujna je to ličnost da je ja u jednoj večeri obradim. No, evo, obećajemo da će se Trafika jako skoro pozabaviti malo šire ovim dobrim čovikom o kojem se stvarno premalo pisalo, ako se zna taj trag koji je ostavio na Splitu i Dalmaciji. Možda ćemo samo prije pjesme za njegov rođendan još napisati jednu njegovu izjavu koja ga možda i najbolje opisuje.
Pitao ga je jednom prilikom novinar “Što si zapravo -pjevač, kantautor, pisac aforizama?“. A odgovor je bio:
Čuj, pokušavam biti čovjek. To nije zanimanje u onom klasičnom smislu, ali mislim da je to vrhunac svih zanimanja.
E, pa, za čovjeka, meni najdraža njegova, i neka mu je sretan rođendan
