Hajdemo odmah na zanimljivosti, bez nekih velikih uvoda.
Prva je zanimljivost i najbitnija, Hajduk bi do 60. minute imao 3:0 i mirnu utakmicu da je sve bilo kako treba. Odnosno da smo čitav susret, a ne samo 20. minuta, gledali nogomet, a ne burlesku u režiji poznatog brodvejskog režisera Chuline. I to je ono na čemu se da graditi optimizam, i ovako je utakmica bila otkontrolirana, ali sve bi to bilo mnogo efektnije da nije bilo tog vanjskog utjecaja, o kojem ćemo više naknadno.
Druga stvar jest tih 20 minuta, gdje je Hajduk iznenadio Istru izuzetno visokim postavljanjem, ponovio se osječki scenarij i na trenutke je to djelovalo kao da domaći nikad više neće uspjeti preći centar. Treba reći da je odluka da se krene izrazito visokim presingom imala dodatno smisla zbog terena, koji je bio u dosta lošem stanju. Tim presingom skraćuje se veličina terena po kojem treba igrati, bliže si protivničkom golu po osvajanju lopte, utjecaj lošeg travanjaka donekle je reduciran. Općenito je adaptacija na takav teren bila zanimjiva. Hajduk je sinoć ispucao 90 dugih lopti, do sada se taj broj u Karoglanovoj eri kretao oko 50 po susretu. No, pragmatično se pristupilo uvjetima na terenu. A da bi se to ispunilo, trebalo je ovo iz sljedeće točke…
Treće je da je Hajduk igrao žustro i u duelima efikasno, zbog čega su duge lopte imale smisla, ukupno 63 dobivena duela sinoć, opet se dotičemo prosjeka u ovoj trenerskoj eri, dvadesetak manje se dobivalo. Sve je to logično, na duge lopte više će se morati skakati, a rastrzana i agresivna igra donijet će duele na tlu. Istrani su tukli jako, pogotovo neki, ali ni gosti nisu bili podvijenog repa. Bio je gušt vidjeti nakon zapravo dugo vremena da se Hajduk snalazi sasvim dobro u takvim nabrijanim uvjetima. Ova ekipa izgleda skroz drugačije u odnosu na početak sezone, kao da su pronašli novu krv u sebi.
Četvrta stvar jest da su dva najbolja igrača na terenu bili Marko Livaja i Mihael Žaper. Livaja je odigrao na razini svojih najboljih utakmica, zapravo je šteta da su mu ono počistili s gol-crte, zgoditak iz igre lijepo bi figurao. Ali sve ostalo na zavidnom nivou, pogotovo kontrola lopte u duelima, nešto što je bio njegov trademark do ove sezone. I sad se vidi ono što smo i pisali, Leko je svojim postavkama bio uškopio igru najboljeg Hajdukovg igrača. Sada to izgleda drukčije, i to uz dojam da je Marko tek krenuo…
A Žaper pokazuje zašto je Hajduk spremno čekao mjesecima da Osijeku dođe iz dupeta u glavu i zašto se za njega platila i odšteta. Razina na kojoj ovaj momak igra nevjerojatna je, a uz same njegove izvedbe čini i druge boljima. Dovoljno je moćan da sam drži poziciju zadnjeg veznog i u obrani i u napadu, što omogućuje Krovinoviću da se skroz posveti organizaciji igre, a Pukštasu je jučer omogućeno da faktički igra polušpicu. Uz fizičku moć i brzinu, Žaper ima i osjećaj za prostor, pa se nekome sa strane često može činiti da se lopta samo odbija njemu. No, radi se o talentu. Zastrašujuće je po protivnike ono što je neki dan izjavio, da ipak nije u optimalnom stanju i da će mu trebati pripreme da se dovede u top spremu. Koliko još bolje može od ovog?
Peta je zanimljivost igra Ismaela Dialla, koji se lagano pretvara u bitnu kariku, sastavni dio ministarstva obrane Hajduka, betona koji ne dopusti ni da se zapuca po golu Lučića. Diallo je najbolji bek u ligi kad je obrana u pitanju, odskače klasom od svakog drugog. Ima i naših navijača koji će još uvijek govoriti o njegovim slabim stranama, potaknuti skroz drugačijim stilom igre Melnjaka. No, Diallo odaje veću sigurnost u defanzivnim zadaćama, a jučer je uspio upisati i asistenciju. Trudi se on i prema naprijed, ali mislim da je za balans ekipe trenutačno bitno što obavlja pozadi. Jer sad obrana i krila ne trebaju toliko pokrivati izlete beka u kazneni prostor protivnika.
Šesta je stvar onaj spomenuti brodvejski režiser, o kojem zapravo nema puno priče. Čulina je vjerojatno najlošiji sudac u prvoj ligi, a nije da nema konkurencije za taj naslov. Uz to se teško oteti dojmu kako je na nekakvoj osobnoj misiji od onog prekida u Koprivnici nakon kojeg je svirao bizaran penal protiv Hajduka. U takvoj konstelaciji s utjecajem tupih noževa iz ladice u Ercegovoj glavi došlo se do divljanja na terenu, a samo pukom srećom u divljačkim startovima nitko nije nastradao teže na onom travnjaku koji je skoro idealan bio za kakvu ozljedu. Jednostavno je, Erceg je u 23. minuti trebao dobiti drugi žuti karton i tu se zaustavlja sva priča oko cirkusanta sa zviždaljkom, nema potrebe za ičim više.
Sedmo je nešto što se više tiče budućnosti. Naime, Hajduku će unatoč prvom mjestu trebati pojačanja na zimu, to se vidjelo i jučer. Dva se igrača lakše ozlijede kroz tjedan i nema se više širine na klupi. Dajaku odigra lošije, a nema krila da ga zamijeni, mora Kalik ući. Sahiti se sve više ustaljuje u dobrim igrama, ali bi stvarno dobro bilo imati još jedno odlično krilo. Je li to Perišić koji bi se od ozljede mogao vratiti ranije od očekivanog, je li to Hoxha, je li to netko treći iz kakve dobre lige, zapravo je navijački sasvim svejedno, samo da se dobije i drugo krilo. I bar još jedan igrač za rotaciju, ako već nabrajamo želje.
Osma zanimljivost za kraj jest ono što se tiče onoga iza kraja. Utakmice. Neću ovdje ništa dodatno obrazlagati o samim događajima, iskreno ne da mi se čitati komentare licemjernih kretena, ali jednu stvar ne mogu zaobići. Igrači su stali u obranu navijača, onako ljudski. Pogotovo Livaja i Krovinović. Naizgled nešto nebitno. Ali nije, pokazuju najprije da su klapa. I shvaćaju što je ovaj klub, što su ljudi oko njega, zašto je taj dres bitan. To je osnova temelja s kojim se može uzeti titula. Bekovi, forovi i golovi proizlaze iz toga.
