Valerij Gerasimov, načelnik Glavnog stožera ruske vojske, imenovan je zapovjednikom snaga koje se bore u Ukrajini. To je prije svega politički potez Vladimira Putina, nakon što je prije manje od tri mjeseca na tu poziciju bio imenovao generala Sergeja Surovikina. Koji će sada biti zamjenik Gerasimovu.
Što ruski vožd postiže ovakvim potezom? Prije svega stavio je direktni uteg na pleća Valerija Gerasimova. Koji je bio jedan od glavnih planera operacije, koja je provedena loše. Jer prema planu rat je trebao trajati od nekoliko dana do nekoliko tjedana. A evo smo u jedanaestom mjesecu žestokih borbi. Odnos Gerasimova i Putina je zahladio nakon početnih neuspjeha, o čemu smo pisali u iscrpnom portretu ruskog generala. Imenovanje Surovikina, ruskog jastreba koji nije bio u toplim odnosima s Gerasimovim pokazalo je bilo što Putin misli. Tada se pretpostavljalo da je to samo prvi korak u smjeni načelnika stožera, da Surovikina očekuje ta pozicija nakon Ukrajine.
Iz te perspektive ovo se može gledati kao posljednja prilika Gerasimova da izbjegne odlazak s čelnog vojnog mjesta. Sve je izvjesnije da Rusija priprema ofenzivu iz Bjelorusije, od Gerasimova se očigledno očekuje da to prođe dobro. A izgledi mu nisu obećavajući. U veljači prošle godine su išli sličnom strategijom, imali su element iznenađenja (što je ogromni ukrajinski propust bio) i u napredovanju su koristili iskusnije jedinice nego što to sada mogu. I svejedno nisu uspjeli u svojoj nakani brzog osvajanja.
Ukrajina je sada naoružanija, spremnija, granica prema Bjelorusiji je minirana, a nije nebitna niti velika mogućnost revolta Bjelorusa, oporbena razmišljanja u toj su državi mnogo izraženija nego u Rusiji, gdje je to Putin suzbio najčešće nasiljem. Gerasimov neće imati lagan posao, a teško da će mu se oprostiti još jedan propust.
S druge strane, ovo je poruka i Surovikinu. Njegova osnovna strategija uništavanje civilne energetske strukture Ukrajine u ova dva mjeseca nije dala opipljivih rezultata na bojištu. Ukrajinci imaju probleme s energijom, ali to se za sada nije prelilo na ratna zbivanja. Istovremeno već mjesecima troši ogromne snage na području Bahmuta, a taj se grad još uvijek drži. Iz Kremlja se zasigurno s odobravanjem nije promatralo njegovo petljanje u politiku, gdje se mogao steći dojam kako Surovikin, Kadirov i šef Wagnera Prigožin grade sebi poziciju za potencijalno postputinovsko doba. Jastrebovi su u par navrata iskazali stavove koji su se mogli promatrati u takvom kontekstu. Tako da je sada malo spušten na zemlju. Čak i ako se nada da bi u slučaju micanja Gerasimova mogao zasjesti na njegovu poziciju, generali su ljudi s velikim egom i zasigurno nije najsretniji što je dobio direktno nadređenog.
Na samom bojištu ova promjena neće izazvati neku veliku razliku, za pretpostaviti je da će se nastaviti gađanje civilnih energetskih resursa. U nešto manjem opsegu, jer Rusi ionako sad moraju paziti na potrošnju dalekomentnih projektila, o čemu smo već pisali. Vjerojatno će i raditi zalihe za novu bjelorusku ofenzivu. Ostaje samo pitanje koliko će Gerasimov imati utjecaja na odluke Prigožina i Kadirova, čije postrojbe zapravo nisu integrirane u zapovjedni lanac. Od toga će ovisiti i daljnje zbivanje kod Bahmuta, čisto vojno gledajući Rusima je upitno isplatljivo toliko trošiti ljudske i tehničke resurse na u suštini ne pretjerano strateški bitan cilj. Dio tih iskusnih trupa načelnik stožera zasigurno bi htio u Bjelorusiji. S druge strane, ne treba čuditi ukoliko Prigožin pokuša ostati izvan te priče sa svojim Wagnerom, kako ne bi ponio dio odgovornosti za operaciju.
