Pola milijuna u dva tjedna, to je bilanca Hajdukovog članstva u ovoj godini. Članstvo koje se ove godine učlanjuje pod sloganom prgava familija. Doći će ta cifra najvjerojatnije i debelo preko milijuna do konca godine.
Zbog tih milijuna razloga, Hajduk je kao klub dužan svojim članovima isporučiti tu prgavost.
Jučer, dok sam čitao izvještaje s onog idiličnog sastanka HNS-ove sudačke organizacije “sa predstavnicima svih klubova i medija“, imao sam nagon za povraćanjem.
Tolika razina p.r.-ovskog izdrkavanja koliku je spreman isporučiti HNS je nezabilježena u historiografiji te struke koja je zaslužna za mnoga prodavanja magle.
Notorni Bruno Marić priča o otvorenosti i transparentnosti, HDZ-ovski poltroni i nižerazredni ćate se sastaju i žive neku svoju paralelnu stvarnost, a raja se veseli i tapše rukicama, jer srebro, jer bronca.
A kmečavci s juga dvije godine šute i jačaju.
I da, užasno me iznervirala činjenica da je i predstavnik Hajduka sudjelovao u tome, čekao sam negdje makar neku rečenicu o tome da je Mindaugas Nikoličius, koji je bio na tom druženju barem nekoga pogodio papirićem ili mu izmaknuo stolicu.
Ipak, Nikoličius je gospodin sa sjevera kontinenta, taj mentalitet je drugačiji, i neka je. Nije lijepo gađati papirićima, a o praćkama i mecima od žice koje bismo mi sa Sućidra upotrijebili za gađanje da ne pričamo.
Ipak, danas je na društvenim mrežama osvanula objava Hajduka s fotografijom Bruna Marića na Poljudu.
Citirali su njegovu izjavu: “Ni ja ni nitko od mojih kolega neće izlaziti u javnost na temu suđenja. Očekujem i od ostalih aktera da ne komentiraju suđenje u javnom prostoru u sljedećih mjesec i pol dana.”
A ispod toga je samo hashtag – #prgavafamilija.
I može se to shvatiti na razne načine, a ja sam to s jezika p.r-a sebi preveo u normalan, hrvatski jezik na ovaj način:
“Neka ti onaj ko te tu stavija muči, pička ti strinina, mi šta smo mučali – mučali smo!“
Možda sam naivan, možda će klub nastaviti sa šutnjom u odnosima prema HNS-u, ali da je takav slučaj, čista logika kaže – onda Hajduk ne bi objavio ništa, kao ni do sad.
I veselim se tome, jer ova šutnja koja traje dvije godine nije donijela nikakvu promjenu nabolje u odnosu HNS-a prema Hajduku, dapače. Čak nas je (između ostalog i radi te šutnje) dočekalo to da u medijima prevladava narativ kako se – Hajduku pomaže. (?!?!?)
A nitko Hajduku nikad neće pomoći, osim njegovih navijača.
Tako mi onih pola milijuna u dva tjedna.
