Nekidan u splitskoj luci u četiri popodne moran nešto uzeti za poisti i iden direkt u neki objekt koji nudi hranu, ulazin unutra, a gospojica me zaustavi oštrim, ali nepravednim pogledon ispod dviju obrva koje su se momentalno spojile u jednu, pogledom koji govori – di si ti krenila i što ti sad oćeš. Ali ono, pogledom ljute matere od kojeg san momentalno stala i rekla – mogu li ući, dobar dan?, ka da san sigurno nešto kriva. – Zatvaramo, kaže ona i to je jedina riječ koju san od nje čula jer san se okrenila na peti i otišla psujući. Ja san valjda unaprid tribala znati da oni zatvaraju iako ništa nije na to upućivalo. Sve u svemu, prekrasno i oplemenjujuće iskustvo.
Nego, sitin se svako malo, a pogotovo ovog dugog i pomalo zabrinjavajuće toplog lita koje traje evo već i trećinu jeseni, one poznate hrvatske omalovažavajuće rečenice koja kaže – uvik mogu konobariti. Ili bratske joj – najlakše ti je konobariti.
To je onaj divni potcjenjivački moment u kojem sve što neko drugi radi nije nešto, nije komplicirano i teško, sve što drugi radi je gluparija, pogotovo ako to dobro naplati, onda je još i uvrida jer kako se samo usudi nakon školovanje, prakse, iskustva i novih učenja nešto još i naplatiti, sramota!
Uglavnom, konobarenje je postalo mitski pojam za sve bez plana i programa, trajna opcija u odgovaranju na pitanja o budućnosti i ujedno najlakši i najmanje cijenjen posao u svim takvim i sličnim krugovima.
Mi u Dalmaciji, a vjerojatno je stanje slično i u Istri i na Kvarneru, ove godine dobro osjetimo kako to izgleda kad je konobar neobrazovan, neškolovan i nezainteresiran, da zaokružimo opis. Kad se čaše drže prstima za rub dok ih se spušta sa tacne na stol, kad se na poziv odgovara sa – a?! i kad je strani jezik apstraktan pojam, onda dobiješ ovogodišnju uslugu na Jadranu.
Konobarenje je posao koji je težak, i to ne samo fizički, jer moraš dnevno učiniti masu đireva, često i po skalinama, nego je i psihički jako iscrpljujuć. To je posao u kojem moraš znati, ako poslužuješ hranu, što restoran ima u ponudi do u detalje, moraš znati sve o vinima, usluzi, ponašati se pristojno i biti jako ljubazan, pamtiti desetke narudžbi samo sa jednog stola i sve to skupa odraditi sa ležernim osmjehom koji govori – ovo je moj posao iz snova i tu sam danas samo zbog vas.
Nije najlakše konobariti, konobarenje ne bi trebala nikom biti proizvoljna, a kamoli zadnja opcija. Osim ako radiš u fast foodu u splitskoj luci, onda moš i gristi ako ko uđe u vrime zatvaranja.
