Idemo odmah u glavu, bez velikih uvoda.
Prvo, kao da su se igrale dvije različite utakmice u dva poluvremena. U prvom je Karoglan pogriješio, vjerojatno je htio odmoriti igrače koji su malo zdravstveno načeti. No, šema s dva vezna i Mlakarom ili Sahitijem ispred njih ne funkcionira, pogotovo kad nema Eleza u obrani, da bude pomagač gradnje igre. Gorica je imala kontrolu sredine, to nikako ne može biti dobro. Tek dvije bitne izmjene, prelazak na 4-3-3, promijenio je radikalno tijek utakmice.
Druga je pad presinga kod Hajduka. Što je zapravo teško iznenađenje, u prvim utakmicama pod Karoglanom je to funkcioniralo bolje nego jučer. Neka logika, kao i sportska metodika, nalažu da to s vremenom ide na bolje, ne na lošije. Mogući razlog je taj naširoko spominjani zdravstveni bilten. Ne možete presing dobro igrati ako niste fit sto posto.
Treće je ponovno suđenje, nikako se maknuti od njega. Glavni sudac ovaj put nije imao direktnih velikih pogrešaka na štetu Hajduka, ali imao je u potpunosti neujednačen kriterij, čak ne bih kazao na štetu Hajduka, nego na štetu oba tima na terenu. A cirkus s prvim penalom je nemoguć. Dok je čitav stadion i televizijski auditorij mislio da je kazneni udarac zbog igranja rukom, prema zapisniku je dosuđen zbog faula na Melnjaku. Koji gledajući neke druge penale od petka prošlog može ići pod penal, ali to je glupost. U oba slučaja. No, dok je Jović samo bio loš, linijski sudac je u dva slučaja potpuno krivo dosudio, odnosno prvo nije vidio kroner za Hajduk, a potom je krivo dosudio aut. Nije nešto što utječe previše na igru, ali puno govori o kvaliteti.
Četvrto je Livajin izostanak sljedeće kolo. Hajdukova igra u napadu bazira se na Livaji, bit će krajnje zanimljivo vidjeti kako će Karoglan složiti taktiku za Lokomotivu. Statistike su upozoravajuće, Hajduk otkad je Livaja došao u klub bez njega u sastavu ima jednu jedinu pobjedu. Onu u Kupu protiv simpatičnih Cvetkovčana.
