Raport s The Škoja. Arja-More 16:18. More apsolutni pobjednik prve izborne sride u Hrvata.
Između dvi vijesti, dobre i loše, uvik prvo izaberen lošu. Jer nakon nje stvari mogu ić samo na bolje. Pa ću, u moru loših i potočiću dobrih vijesti, krenit od one najgore.
Gotova je izborna šutnja. Da mi zlatna ribica ka Vajti da samo jednu umisto tri želje, ne bi je pustija iz dišpeta nego bi joj reka da učini da izborna šutnja bude cilo vrime osim ta 43 sata prije zatvaranja birališta.
Malo manje loša vijest je ta da sam prvi put sudjelovao u izboru zastupnika u IX izbornoj jedinici. Kojoj je sjedište u Zadru. A ne u X izbornoj jedinici. Kojoj je sjedište u Splitu. Tako da su zadarski škoji imali igrača više, a splitski igrača manje. (ka da sudi Pajač ili Dožai)
(Nego, znači li to da su Splitska vrata sad Zadarska vrata, i je li Mrduja sad isto zadarski škoj?)
Malo malo manje loša vijest je da je moja family (za razliku od hns.family koja je zapravo hdz.family), peteročlano kućanstvo, bilo na četiri različite lokacije. Ja na The Škoju, žena u Spinutu, blizanke na Dobrome, a Brane – doma, jer mu fali 9 miseci da bi ima pravo glasa. Iako bi glasa pametnije od ostatka naše family, a za ove druge .family ne triba ni govorit.
Digresija. Jasno mi je da postoji donja dobna granica za pravo glasa na izborima. Nejasno mi je zašto ne postoji gornja dobna granica za pravo glasa na izborima. Ili neke druge restrikcije. Recimo, minimalni kvocijent inteligencije. OK, to mi je jasno, kad malo bolje razmislin, uz takav bi uvjet falilo i kandidata, ne samo birača.
Sit san loših vijesti pa ajmo nać i koju dobru. Nećak je odradija posal u biračkom odboru. Nadam se da će isplata bit prije nego šta inflacija popapa pola honorara.
Komin je u podne i kvarat izvršija invaziju na biračko misto. Da je trajekt vozija ka neradnim danom, stigli bi i prije podneva pa bi ušli u onaj prvi izvještaj o izlaznosti. Ali smo arivali i otac i ja i teta Tanja (koja se odma vratila za Split) i kumov ujak Goran (koji je investira 20 eura u nove gradele, pa kaže da je kupija gradele ali nije ribu, a ja kažen da mu je ribu bolje uvatit ili pričekat sljedeću penziju jer ne može od iste penzije i gradele i ribu financirat).
Biračko mjesto je kandidat za Guinnessa. Nema šank za istoimeno pivo (iako bi mi to bilo draže, potpisa bi da izbori budu svaku sridu i nedilju), ali bi u knjigu neobičnih svjetskih rekorda moga uć. Nema šanse da unutra stanu dva birača i cili birački odbor pa dio biračkog odbora dežura na klupici pred kućicom. Dvi su sriće (o lipotama i radostima drugom prilikom/šansom/prigodom). Jedna je da nije bilo kiše, a druga da je klupica toliko dobra da mi je otac da zadatak da vidin ima li di koja takva za kupit jer bi nan isprid kuće dobro došla. Iako je ona stara bila puno bolja. Ali na The Škoju više nema maranguna koji bi je moga dovest u red.
A najbolja vijest je šta se u subotu vraćan počupat ono malo trave šta je ostalo. Firizin traži novu lokaciju za gledat Hajduka jer su sve dosadašnje bile kontraproduktivne.
PS Nisan pogleda izborne rezultate. Skužija san da mi nisu važni. Moje je da glasan. Ja san svoje napravija. Jeste li vi ili niste, vaša stvar. Oće li nam svima bit bolje? Neće. Za koga san glasa? Nisan glasa za. Uvik kontra, takva sorta.
