Na prvu sam reagirao vjerojatno kao i devedeset posto navijača Hajduka, odmah je bilo da klub mora tražiti smjenu svakoga u sudačkoj organizaciji, pokrenuti kaznenu prijavu protiv Ante Ercega, a nakon izvješća Sudačke komisije da treba nabaviti krstareće rakete i gađati Hilton u Zagrebu. Prirodna reakcija, masakr koji je tradicionalno loši sudac Čulina dopustio Ercegu do sada je neviđena. Jeste, on je taj tip nogometaša koji uvijek ide u kost, ponekad to djeluje i bezumno s njegove strane. Ali je isto tako istina i da nikad nije imao ovakvu dozvolu za batinanje kakvu smo vidjeli prošli vikend.
Jasno, unatoč mojoj prvoj reakciji, službeni Hajduk je nastavio po svome, kao i čitave ove sezone, nisu niti riječi rekli o suđenju. Sad kad sam se primirio ipak zaključujem kako ta gandijevska strategija po prvi put možda daje i rezultate. Pobrinula se za to sudačka komisija svojim pregledom kola u kojem je samo spomenula penal za Hajduk, koji kao nije trebao biti. Već s tim penalom rade cirkus, jer za doslovno iste slučajeve su objašnjavali zašto jeste, a u humoresci je najdalje otišao “stručnjak” Strahonja. Koji se spremno obračunao s biologijom i medicinom, objašnjavajući kako dlan zapravo i nije prava ruka.
No, ignoriranje divljanja Ercega i Čulinine indolencije na to je ono gdje je nastala pobjeda Hajduka. Jer čitava je država vidjela što se događalo na terenu, svima je bilo nevjerojatno da igrač Istre nije isključen. Najzagriženiji prodinamovski komentatori čudom su se čudili sudačkom kriteriju i razgovorima koji idu umjesto kartona. I onda su vidjeli izvješće kola Sudačke komisije. Jasno, dobar dio onih koji mrze Hajduka će se zapravo veseliti, ali čak je i njima jasno kolika je groteska izvješće.
Pomogla je još jedna stvar u ovom kolu da se raskrinka sva čudesnost sudačke organizacije. Indrit Tuci je na utakmici protiv Belupa srušen na pod udarcem nogom koji nije ilegalan samo u MMA borbama, čak bi i u nekim borilačkim sportovima ono bilo protivno pravilima. I to je završeno bez crvenog kartona, još jednom je bio povod za sve da se čude. Izvješće Komisije niti to nije pokrilo, zajebana je situacija bila, ako bi spomenuli taj start, a prešutjeli Ercegovo divljanje bili bi još redikulozniji.
Tako se eto nakon nekog vremena šutnja pokazuje iskoristivom taktikom, iako ne može biti finalna. U jednom trenutku će nasrtaji biti toliki da ćeš morati i nešto aktivno napraviti, još neka predstava recimo Ristovskog ili Mišića koja je na tragu Ercega i dolazi ti zdravlje igrača u pitanje, tu moraš nešto napraviti. No, onda se treba biti pametan, povesti bitke koje se može dobiti, dobro pripremiti teren. Olakotna okolnost je da jednostavno rješenje postoji, bar prvi korak. Platiti Skomini da bude šef sudačke organizacije te nagovoriti Trivkovića da bude zadužen za delegiranje. Ali dosta je onih kojima bi time pala zvijezda, sigurno se po zagrebačkim sokacima krste na ovakav prijedlog.
Uglavnom, daje miroljubivost rezultata, ali ako se na Poljudu ne pripremaju i za druge opcije, rade krivo. Nešto i mi navijači možemo postići. Recimo, za početak HRT-u navesti da Strahonja više nije neovisni stručnjak. Imate za to mail korisnici@hrt.hr, odnosno broj 01 634 2634 ako ste više oralan tip osobe, a ne za pisanje.
Za kraj samo mogu pojačati poruku kolege Dvanaestog od jutros: sutra svi na Poljud! Posljednja utakmica u Splitu u ovoj godini, prvi smo na tablici, da uz južinu padaju i sjekire treba se otići. Kad ako ne sad.
