Ovo što se događa posljednjih dana je vrhunac jedne tragikomedije koja se zove hrvatska politika. Način na koji vladajući pokušavaju odbaciti dokaze o njihovim marifetlucima nadilazi sve satire napisane na tu temu.
Alan B’Stard i Superhik u duetu bi bili posramljeni količinom cinizma i prepotencije koju vladajući ovih dana iskazuju u razgovorima s novinarima.
A to si mogu dopustiti iz nekoliko razloga. Za početak, većina medija u državi je ovisna o državnom novcu, kojim upravljaju ti hrvatski B’Stardi i Superhikovi. Ništa manje važno, narod je oguglao na sve to skupa i dobrom dijelu naroda je zapravo najnormalnije da netko na poziciji zapošljava nekog svog.
I dobar se dio javnosti, posljedično, čudi čemu uopće halabuka, pa svatko zapošljava svoje.
I zbog toga, kad Marko Milić, koji je do svoje pozicije glasnogovornika vlade došao na identičan način kao i gotovo svatko u političkoj uhljebaonici zvanoj Republika Hrvatska kaže;
“Što se mene tiče, nema ništa sporno i nikakvog pogodovanja”;
to prenesu svi mediji, neki se s time rugaju, na Trafici osvane i kao izjava dana, ali prave reakcije zapravo nema.
Svi papagajski ponavljaju isto, spominju ne-teme, iako to uopće ne znači ništa, napadaju suptilno ili manje suptilno medije koji objavljuju bilo što što njima ne paše, predsjednika i oporbu proglašavaju kočnicom razvoja, a građane proglašavaju neznalicama i idiotima.
Ovo zadnje niste primijetili da izgovaraju?
Naravno, pa neće vam oni to u lice reći. To oni preko poruka rješavaju.
