Mira je pet godina član HDZ-a. Nije ponosni, dapače, sprda se strankom u društvu, ona se učlanila zbog potrebe. Zbog specifičnog školovanja, većina poslova kojima se može baviti je pod državnom kapom, pa joj je prije pet godina doslovno sugerirano da se učlani, na stranu njezine kvalifikacije, jedna je od rijetkih koja je sve imala za potrebno radno mjesto. Nespremna za borbu s vjetrenjačama, spremna je bila za taj korak učlanjenja. Nakon kojeg je dobila posao. Za udbaše koji će ovo čitati – Mira je izmišljeno ime, nismo ludi usositi nekog.
I tako to funkcionira u Hrvatskoj, godinama. Moglo bi se reći preko 30 godina, ali u posljednjih pet šest godina to je eskaliralo. Potvrdu za to smo dobili ovih dana, s isplivavanjem brojnih SMS-ova koji su kružili među političkim establišmentom, HDZ-ovim kadrovima te šefovima državnih firmi. Saznali smo da je razina kokošarenja na najvišim političkim razinama frapantna. Ide to takvih krajnosti da sudjeluju u zaposlenjima pripravnika po Hrvatskim šumama. A mislim da nema osobe koja misli da je to poduzeće izuzetak, samo je razlika da je Krunoslav Jakupčić bio uhićen 2020. godine pa je njegov mobitel postao dostupan policiji i tužiteljstvu.
Sada traje pokušaj relativizacije i nametanja teze o “netemi“, riječi koja do jučer nije postojala u hrvatskom jeziku, a sad je smišljena kako bi poslala poruku. Otišlo se u verbalnim ludorijama posljednjih dana toliko daleko da se javno raskrinkavanje nepotizma, trgovanja utjecajem i političkog marifetluka povezalo s neobukom ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. Da nije tragično, bilo bi čak i humoristično.
Sa svim ovim što se sad događa možemo komotno reći, stvoriti jedno mišljenje i sud da u Hrvatskoj postoji jedna interesna politička hobotnica, koja ima svoj paralelni život u odnosu na stoku sitnog zuba. Na pozicijama za zapošljavanje su pouzdani ljudi, politički establišment ima mogućnost davanja i vraćanja usluga davanjem poslova u tim firmama. A to kako se zapošljava, dojam je nakon izjava proteklih dana, nije za javnost bitno i nemaju se što zamarati time. To je “naša stvar“, drže ovi na vlasti.
Hobotnicu na životu održava politički sustav koji je kod nas tako mutirao da je na ljušturu demokracije umontiran crony kapitalizam te je establišment u kontroli ekonomskog života. Stvorili su ovisnike o sebi i vlada zakon šutnje, omerta. Povremeno ga razmrda kakav slobodni medij, no hobotnica pod svojim utjecajem drži najveće medije, baš kroz ovu ekonomsku ovisnost. Treba li, recimo, navesti kako je državna dalekovidnica o ovim događajima koji tresu državu kratko se osvrnula nakon 15 minuta središnje informativne emisije?
Dakle, hobotnica kontrolira većinu najbitnijih medija. A sve je očiglednije da ima i sasvim pristojnu kontrolu nad istražnim aparatom. Nekoliko godina je istraga o spornom preplaćenom softveru bila u ladici, DORH je smatrao da nema nikakvih problema s time, čak je zaboravio proslijediti slučaj europskom tužiteljstvu. Kako je prijava do njih ipak došla drugim, novinarskim kanalima, ipak je na kraju Josipa Rimac s Gabrijelom Žalac nagrabusila. Što se tiče Jakupčićevih poruka, tužiteljstvo i policija imaju ih dvije i pol godine, a ništa nisu napravili. Da damo ogledni primjer na što nisu reagirali…
Stanoviti Zoltan, za što glasnogovornik HDZ-a Zoltan Kabok tvrdi da mu moramo na riječ vjerovati da nije on, slao je poruku glavnom tajniku HDZ-a Krunoslavu Katičiću. “Poštovani g. Katičiću, nadam se da ste uživali na domjenku. Evo da se nadovežem na ono što sam jučer spominjao. Radi se o Josipu Juriću, diplomiranom magistru inženjeru šumarstva, a svakako bi htio radno mjesto u struci u Hrvatskoj. Bio je na razgovoru za pripravništvo u Hrvatskim šumama. Svaka pomoć bi dobro došla. Šaljem njegov CV. Hvala puno i lp, Zoltan“. Katičić je to proslijedio Jakupčiću, koji mu za par dana odgovara “Imenjače, Josip Jurić će raditi u Upravi šuma podružnica Zagreb“. Katičić mu na to odgovara “Hvala, to je bitno. Čujemo se.”
Već samo ovaj niz poruka normalnom tužiteljstvu bio bi dovoljan za pokrenuti postupak. No, očigledno ni DORH ni policija dvije i pol godine ništa sporno nisu vidjeli u ovome. Poslali smo upit USKOK-u, kao i još nekoliko medija, dobili smo odgovor u kojem se pozivaju na tajnost postupanja pa da zbog toga ne mogu dati odgovore na upit. Ostavljaju tako između redaka mogućnost da sad nešto i rade po ovom pitanju, a radili ili ne radili, objasniti zašto dvije i pol godine nije bilo aktivnosti – ne mogu.
Hobotnica je tako u dovoljnoj kontroli medija i represivno-tužiteljskog aparata. No njihov ponajveći uspjeh na kraju je eutanaziranje društva. Stvaranje okružja očaja u kojem pojedinac smatra da nema nikakav utjecaj na išta, “tako je ovdi“, rekao bi Krešo Bengalka. Potpuna predaja, nespremnost čak i izlaska na izbore, jer je hobotnica kroz svoje medije stvorila narativ kako su svi isti. Pa čemu onda ikakva promjena.
Jasno da ne možemo znati jesu li svi isti, jer nikad se drugima nije dalo da pokažu bi li bili isti. Split je svojom kontrom najbolji pokazatelj kako tom establišmentu ne paše uzburkano more politike.
Građani drugog grada po veličini u državi sad već desetljećima ne daju nikojoj vlasti da ostane na vrhu dva mandata. Može se reći da Splićani traže nešto što nije loše, pa koliko god dugo to bude trajalo. A takvo ponašanje im se ozbiljno zamjera, javno ih se prozivalo da nisu pametni. Ključ je da brojne promjene na vlasti ne dopuštaju da se hobotnica razgrana kapilarno i na taj dio. Bar mala točka otpora postoji, i to je za sada jedino pozitivno u svemu ovome.
