O kartama istočnog Jadrana Vincenza Marija Coronellija koje je Naklada Dominović reizdala nakon 329 godina već smo pisali, a sad ćemo iskoristiti mogućnost da napravimo i nešto lokalpatriotski pa ćemo obraditi i posebno nekoliko karata delte Neretve iz tog doba.
To je svakako jedan zanimljiv moment, obzirom da se dolina ove rijeke te njezino ušće u ovih tri stoljeća od nastanka karata izuzetno promijenila. U nekoliko je navrata rađena melioracija i sada je zemljište koje je u to doba bilo uglavnom močvara jedno od poljoprivredno najpotentnijih čak i u čitavoj državi. Nastali su i novi gradovi, prije svega Ploče, manje-više izgrađene iza Drugog svjetskog rata.
Iako će Coronellijeva karta pokazati kako je i u to doba na lokaciji današnjih Ploča postojati lokacija Porto Tolero, “Luka Ploča“. To je i zanimljivo sa samim gradom, u jednom trenutku povijesti je ime iz jednine “Ploča” promijenjeno u množinu “Ploče“, a to se dogodilo 1954. godine. Naime, Ploče su u 15 godina promijenile čak pet imena, promijene su išle brže nego nekadašnje Dinama. U Drugi svjetski rat ulaze kao Aleksandrovo, jer je nekadašnji kralj Jugoslavije imao bolesnu potrebu malu lučicu nazvati po sebi. Talijani s okupacijom vraćaju naziv koji se često koristio kroz povijest, Porto Tolero. Po oslobođenju 1945. gradu se vraća iskonsko hrvatsko ime Ploča, da bi od 1950. do 1954. ponovno po političaru nosilo ime, Kardeljevo. Valjda je i Slovencu bilo neugodno imati grad nazvan po sebi, a i nekako je smjer bio samo da Josip Broz od živih ima geografske lokacije nazvane po sebi, pa se 1954. još jednom preimenuju, ovaj put u Ploče. Nije najjasnije zašto je donešena odluka o prebacivanju iz jednine u množinu, no zanimljivo je kako je hotel u gradu još dugi niz desetljeća imao naziv hotel Ploča.
Nesretne Ploče trebale su još jedno preimenovanje doživjeti. Umro je Kardelj, pa se eto partijska vrhuška odlučila vratiti još jednom naziv Kardeljevo. Navedimo bitnu činjenicu i iz tog doba, unatoč promjeni imena grada luka je i dalje nosila naziv Luka Ploče. S dolaskom 1990. godine napokon je vraćeno nazad ime Ploče, i valjda će sad neko vrijeme uspjeti održati taj naziv, sad imenovanja mjesta po političarima više nije popularan sport.
Dakle, i na karti iz 17. stoljeća nalazi se taj Porto Tolero. Kartu je inače Coronelli preuzeo i obradio iz zapisa venecijanskog vojnog zapovjednika Danielea IV. Delfina, a pokazuje cijelu deltu Neretve u to doba. Sama delta bila je ipak različita od one današnje. Napomenimo da se iza Porto Tolera nalazio Lago di Brale, dakle vjerojatno jezero Birina danas. U blizini je i Lago di Vlascha, Vlaška kraj Rogotina danas. Tu je i Lago di Desne, koje je, reklo bi se prema mjerilima, bilo mnogo veće nego sada.
Nekako centralni dio karte je Forte Opus, stara venecijanska tvrđava iz koje će izniknuti današnji Opuzen. Zanimljiva poprilično geometrična tvrđava, koja je bila u funkciji negdje do 1810. godine. Francuzi su je koristili za vrijeme svoje kratke vladavine, ali je Austrija nakon toga odustala od te fortifikacije. Na prvim mapama i kartama Opuzena iz 19. stoljeća više nema uopće upisane tvrđave.
Lokalcima će svakako biti zanimljivo i kako je kula na ušću Norina u Neretvu krajem 17. stoljeća bila zapravo na otoku. I Norin i Neretva su imala tada nešto izmjenjen tok, a i danas južno od glavnog toka rijeke postoji rukavac koji nosi ime Stara Neretva i koji je u to doba bio glavni tok. Na samom danasšnjem utoku Norina u Neretvu nastalo je pak mjesto Kula Norinska.
Eto, osvrnuli smo se malo na povijest delte Neretve, uvijek historiografski zanimljivog kraja, još od doba neretvanskih gusara koji su harali istočnim i južnim Jadranom i koji su koristili rukavce ondašnje delte kako bi pobjegli od jačih neprijatelja. Ostaje taj dojam da taj kraj nije dobro povijesn obrađen, tako da se samo možemo nadati kako bi ove karte mogle potaknuti kakvog historiografa da se uhvati ovog posla.
