Trebalo je proći 329 godina da svjetlo dana ugleda možda i prvi sveobuhvatni skup karata Jadranskog mora te naselja po istočnoj obali nečega što se u toj knjizi zove Venecijanski zaljev. Redovnik Vincenzo Mario Coronelli uz svoj religijski posao bio je i kartograf, astronom, historiograf i učitelj, a na poziv mletačkih vlasti 1694. godine izdao je djelo “Mora, zaljevi, otoci, obale, luke, gradovi, utvrde i druga mjesta u Istri, Kvarneru, Dalmaciji, Albaniji, Epiru i Livadiji“. Bio je to prvi sveobuhvatni kartografski pregled Jadranske obale i zaleđa, a zahvaljujući naručitelju, Coronelli je imao pristup čitavoj mletačkoj arhivi, u tom trenutku vjerojatno najboljem izvoru mapa i karata Jadrana, kojeg su Mlečani doživljavali “svojim” morem. Više od tri stoljeća nakon prvog izdanja Naklada Dominović odlučila se ući u posao reizdanja ovog djela, te je odnedavno ponovno na policama knjižara.
Zanimljivo je da Coronelli nije pretjerano korišten izvor u hrvatskoj historiografiji, unatoč svojim radovima. Brzom pretragom znanstvenih radova tek se može naći da je jednom korišten kao referenca, u članku Sani Srdelić iz časopisa Informatica Museologia iz 2004. godine. Kad je iskorišten njegov tekst o korčulanskim brodogradilištima. Ostaje zbog toga dojam da je Coronelli zapostavljen te da povijest kartografije Jadrana nije nikad bila vruća tema za domaće povjesničare. Više se Coronellija recimo citira u crnogorskoj znanosti.
A samo djelo je iskoristivo i ne samo kartografski, jer uz karte je autor davao i skice ljudi iz krajeva, s njihovom tradicionalnom nošnjom te oružjem, što je važan povijesni materijal. Primjerice, kao prikaz Hrvata i Dalmatinaca uzeo je ljude iz Boke Kotorske, što nedvojbeno pokazaju gdje je taj prostor u to doba politički pripadao.
No, krenimo malo i na karte, počnimo sa Splitom. Prije svega, treba napomenuti da je kao i svi kartografi tog doba Coronelli imao problema i netočnosti, tim prije što se oslanjao na arhivsku građu te nije na terenu provjeravao stvarno stanje. Ipak, u globalu su njegove karte pravi svjedok vremena.
Jedna izuzetno važan plan je onaj tvrđave Sinj, kako je djelo izdano 1694. godine radi se o prikazu grada tek koje desetljeće prije turske opsade koja će ući u sve povijesne anale ovih krajeva. I zbog koje se i dan danas održava Alka.
Prikaz Dubrovnika pokazuje pak da taj grad nije djelovao impresivno, unatoč svojoj prometnoj, trgovačkoj i diplomatskoj važnosti.
Već spomenuta Korčula također je odrađena, u poprilično detalja. Kod ove karte vidimo pak i problem ondašnje kartografije. Naime, nije bilo zračnih i satelitskih snimaka te se obalna crta izrađivala na osnovu osjećaja pomoraca. Zbog toga mnoge pomorske karte iz tog doba imaju probleme s oblicima otoka.
Sve u svemu, jedno dosta važno djelo, koje će sad kad je reizdano u modernom formatu možda potaknuti domaće povjesničare da se više uhvate ovog razdoblja i samog pomorskog života tog doba. Coronellijevi globusi krase i Lovure, jer ih je bio izrađivao i za Luja XVI, iskoristiv je valjda i domaćim historiografima.
