Tokom lipnja izvedena je velika kupoprodaja plina tijekom koje je HEP-ov plin plaćan 4.700 puta manje nego su ga oni nabavljali od Ine. Ističemo, 4.700 puta, ne posto. Elektroprivredna firma od Ine plin kupuje po zadanoj cijeni od 47 eura po megavatsatu, a krajem lipnja bilo je transfera gdje se taj isti megavatsat prodavao za jedan cent. Jedan cent, ne euro.
Ključno pitanje tko se okoristio tim transferima plina za sada ostaje neodgovoreno.
…
Ovako je počeo članak kolege Radaljca napisan prvih dana srpnja, prije više od četiri mjeseca. Ključna pitanja i dalje ostaju neodgovorena, Plenkovićeva obećanja o tome kako će se odluke o odgovornosti donijeti onda kad njemu to bude ćeif, a ne kad mediji i oporba od njega to traže su se izjalovila.
Ili možda nisu, jer njemu zapravo odgovara da se odluke donesu – nikad.
U međuvremenu se i fokus javnosti odmaknuo od te afere, imali smo hrpu toga, toliko toga da smo i mi već pozaboravljali barem polovicu njih. Evo, već danima se javnost zgraža nad Banožićevim bahatlukom koji je doveo do gubitka jednog nevinog života, a ja vam već sad odgovorno tvrdim da će za koju godinu to biti popratna vijest u kutu novina, kad Bane dobije neku uvjetnu kaznu ili koji mjesec u pržunu poluotvorenog tipa s toplicama i masažom.
U međuvremenu će vladajući i dalje biti bahati, koristiti nacionalne insignije i osjećaje kao valutu za potkusurivanje, a onda se čudom čuditi kad i drugi pokušaju isto, uzimat će se javni novac kako se kome prohtije, a kad se to onda pretvori u aferu će se – čekati protok vremena i da fokus javnosti ukrade neki drugi bahati lupež ili ubojica.
Piramida nesposobnosti vladajućih je golema, ali jedino što je neizmjerno veće od toga jest njihova ljubav za moći, sinekurama i prihodom koji iste generiraju.
Ali ono u što nitko normalan ne može vjerovati jest da postoje stotine hiljada onih koji im to toleriraju, a dobar dio ih baš radi toga i voli.
Što govori da smo možda i zaslužili da nas pijani i bahati ugrožavaju dok pokušavamo preživjeti.
