Tokom lipnja izvedena je velika kupoprodaje plina tijekom koje je HEP-ov plin plaćan 4.700 puta manje nego su ga oni nabavljali od Ine. Ističemo, 4.700 puta, ne posto. Elektroprivredna firma od Ine plin kupuje po zadanoj cijeni od 47 eura po megavatsatu, a krajem lipnja bilo je transfera gdje se taj isti megavatsat prodavao za jedan cent. Jedan cent, ne euro.
Ključno pitanje tko se okoristio tim transferima plina za sada ostaje neodgovoreno. Tvrtke i agencije koje su sudjelovale u transakcijama za sada se brane tajnošću podatka, a nitko nije hrabro izašao s izjavom da je on uspio napraviti tako isplatljiv posao. Kako se radi o ogromnom energetskom skandalu, koliko god iz Vlade pokušali ponovno proturiti priču o netemi, za pretpostaviti je kako će netko morati biti politički Pedro. Silnice za sada ukazuju kako bi to mogao biti ministar D. Filipović, iako je njegova odgovornost u svemu, koliko se može zaključiti, krajnje minorna.
Da bi pojasnili kako je uopće bilo moguće da se ovo dogodi, treba se vratiti koji mjesec u prošlost. U ožujku Vlada nije ukinula uredbu kojom HEP mora otkupljivati sav plin koji Ina izvuče u Hrvatskoj po cijeni od 47 eura po megavatsatu. Ta je uredba donešena lani nakon ruske agresije na Ukrajinu, kako bi se osigurale zalihe za državu. No, u ožujku ove godine bilo je jasno kako je ruski plan smrzavanja Europe propao, cijena plina na tržištu se ustabilila i može se kazati kako je ovo bio prvi pogrešan korak koji je doveo do velikih gubitaka HEP-a.
U travnju HEP obavještava Ministarstvo gospodarstva, kojem je Filipović na čelu, kako postoji mogućnost viškova otkupljenog plina te da će u tom slučaju dati zalihe na prodaju. Nisu istaknuli gdje će točno prodavati, a pogotovo ne da bi cijena mogla biti jedan cent. Nakon toga dolazimo do šestog mjeseca, u kojem dolazi do prodaje. No, HEP plin ne daje na energetske burze diljem Europe, nego ga stavlja u ponudu na domaću internu trgovačku platformu koju nadzire Hrvatski operator tržišta energije (HROTE). Obavijest o viškovima daje Plinacro, koji je operator čitavog sustava trasporta plina.
Za sada svi peru ruke, HEP objašnjava da su oni samo ostavili plin u trasportnom sustavu. Plinacro samo da je obavijestio o viškovima, HROTE samo da je obavljena prodaja sukladno pravilima. HEP ne objašnjava zašto nije plin stavio u slobodnu prodaju na europske burze, gdje bi teško dobio cijenu od 47 eura, jer se tržište ustabililo, ali svejedno se radilo o prihvatljivim iznosima. Cijene su se kretale od 30 do 42 eura tijekom lipnja, tako da bi gubitak HEP-a na cijeni bio minoran u odnosu na onaj spominjani jedan cent po kilovatsatu. Iz Plinacroa i HROTE moraju pak objasniti i vremena stavljanja u prodaju, jer za sada postoji informacija kako se ogromne količine prodavalo vikendima i praznicima, kad ni na domaćem tržištu se ne može dobiti visoka cijena.
Ključ je i dalje, kako navedosmo, tko je to zapravo kupovao. Saborski zastupnik Mosta Zvonimir Troskot, koji je prvi i pokrenuo ovu priču, u medijskim je istupima spekulirao kako je najbolju zaradu na ovim poslovima imao PPD. Najveći u potpunosti privatni koncern kad je energetika u pitanju jedan je od ovlaštenih kupaca plina, a u prošlosti je imao nekoliko dobrih suradnji s vrhom države, tako da je ovakva opcija svakako moguća.
U međuvremenu se kuolarima proširila priča kako je jedan dio viškova po bagatelnim cijena otkupila i – Ina. Ukoliko je točno, to bi bio teški ugriz ironije, većinski mađarska tvrtka državnoj proda plin po 47 eura, onda ga kupi nazad za jedan cent, mađarski vlasnici zarađuju na teret tvrtke čije će gubitke na kraju pokrivati hrvatski građani.
Politički vrh za sada pokušava smanjiti važnost ove afere, ali se istovremeno priprema i teren za Pedra. Jedan od medija krajnje bliskih Vladi tako je donio jučer priču u kojoj na jednu stranu stavljaju Andreja Plenkovića i Franu Barbarića, šefa HEP-a, a na drugu D. Filipovića. Teško se ne oteti dojmu kako se priprema mogućnost da ukoliko bude potrebe kao Pedro u ovom slučaju izvisi zbunjeni ministar gospodarstva. Tu se ponovno posredno u priču uključuje PPD, koji u nekoliko navrata nije uspio naći zajednički jezik s Filipovićem, tako da vjerojatno i njima ne bi bilo mrsko da se promijeni osoba na čelu tog resora.
Još je jedan zanimljiv segment ove priče. Naime, neslužbeno se doznaje kako su prve informacije o ovako lukrativnim poslovima s plinom u užu političku javnost sredinom lipnja počele izlaziti od ljudi bliskih Damiru Škugoru. Bivšem direktoru u Ini koji je na sličan način sebi i svom ocu bio zaradio gotovo milijardu kuna, pa je zbog toga završio kao interes USKOK-a. Postoji stoga mogućnost da će Škugor i suokrivljenici svoju obranu početi temeljiti na činjenici da i drugi rade što su oni napravili. I tu je teško pobiti pravnu logiku, ako nitko ne bude odgovarao za ove marifetluke iz lipnja, teško je sličnu rabotu stavljati na teret Škugoru.
Za kraj sve treba staviti u okvire običnog građanina. HEP će fiskalno razdoblje završiti vjerojatno u stotinama milijuna eura minusa. Kojeg će na kraju pokriti građani Republike Hrvatske. Vlada se hvali zamrzavanjem cijena struje, ali zaboravlja napomenuti kako će na druge načine od građana morati izvući novce da začepe minus nastao tim manevrom. Kao i ovakvim marifetlucima u lipnju. Svaki ovaj posao od jedan cent po megavatsatu plina na kraju je direktan udar na džep građana. Gdje god zarada završila. A kako smo opisali, bila je ogromna količina loših olduka i propusta koji su doveli do situacije da netko zarađuje na HEP-ovu plinu. Dapače, pogrešne odluke, previdi i nemar toliki su da se čovjek mora zapitati je li namjerno sustav bio tako podešen.
