Meni toliko vrime leti da svaki put kad se sitin da moran kolumnu napisati već bude petak. Uvik se sitin onoga grafita – ima dana kad ništa ne radim, već ih je pet u tjednu.
Nije ih meni pet jer kad imaš malo dite tučeš i prekovremene za koje nikoga nije briga, ali za to si se borija i nemaš se kome žaliti.
Osim vlastitoj materi koja je kad je imala tebe i brata i bili ste mali imala mašinu za robu i usisavač kojin sam tribaš raditi, a ne puste perilice sušilice robote i ostalo. Pa se onda ni njoj ne moš žaliti.
Srića pa u našoj kući niko ne pati od privelike čistoće osim mene kad u PMS-u uvati mala snaga pa cmoljin kako nismo ka drugi normalan svit nego nan se evo pod kaučon skupilo toliko kockica da moremo novu garažu u dvorištu napraviti.
Osim tih dana san okej i svjesna da za Božić dolazi Did Mraz, a ne sanitarna inspekcija.
I inače se masu volin proveseliti, ali za Novu godinu uvik bi minjala kauč za neko slavlje na otvorenom, osim ako se negdi putuje onda more i to.
Ta histerija me malo umara. Kad ti broj godina počinje sa 2 onda obavezno moraš biti negdi ušljokan, kad počinje sa 3 onda isto to plus bi bilo dobro da si u paru, a sa 4 je dobro da si igdi i da te nije uvatija išijas.
Uglavnom, triba tu i tamo sebi ponoviti da se to zove doček, a ne oček Nove godine i da ne triba očekivati tulum najbolji ikad, nego da si sa dobrin ljudima i da ti je milo u srcu, da ćeš vjerojatno pustiti suzu od sriće ili neke tugice, neka suze, neka emocija, iako su zajebana stvar, od njih znamo da smo ljudi.
I nek nam u idućoj svi roboti perilice i sušilice daju više vrimena da se družimo i veselimo pa da nam se idući doček ima dobro potruditi i da u izboru za najbolje druženje godine ima opaku konkurenciju.
Do novog čitanja i godine veseli i zdravi bili!
