Američki razarač USS Cole 12. listopada 2000. godine u Adenu je uzimao zalihe goriva kad je samoubilački brdo s dvojicom članova Ak Kaide zabio se u trup. Nekoliko stotina kilograma eksploziva C4 uzrokovalo je takvu eksploziju da je poginulo 17 mornara. Ovaj prvi ozbiljan napad Al Kaide na Amerikance, 11 mjeseci prije onog na Blizance, doveo je do doktrinarnih promjena u mornarici Sjedinjenih Država.
Prije svega promijenjeni su “rules of engagement“, ROE, pravila počinjanja borbe. Naime, do tad je vrijedilo pravilo da američki ratni brodovi vatru mogu započeti samo ako se puca na njih. Čak i ako se zaključi da je i bez toga opasnost po brod, samo zapovjednik plovila može izdati zapovjed za pucanje, a i ono mora biti jako utemeljeno. Kako je u istrazi o postupanju posade kazala mornarička dočasnica Jennifer Kudrick, “da smo otvorili vatru na samoubilački brod u veći bi probleme ušli zbog ubijanja dvojice civila nego što bi za smrt 17 mornara”. Zbivanja u Adenu olakšala su otvaranje vatre za stražarska mjesta, sad to mogu započeti ako sami zaključe da se radi o neposrednoj opasnosti za brod. Pomalo digresijska informacija: Amerikanci su na kraju pobili sve članove Al Kaide koji su sudjelovali u ovom napadu, uglavnom napadima zračnim dronovima.
Druga stvar koju je ovaj napad potaknuo je doktrinarno razmišljanje kako se braniti protiv asimetričnih prijetnji mornaričkim plovilima. S pojavom površinskih dronova potreba za razvoj novih taktika postala je neumitna. NATO, a kad kažemo NATO mislimo prije svega na Amerikance, već 15-20 godina pokušava dokučiti kako postaviti obranu protiv ovakvih prijetnji. I dosta daleko su otišli s time, tome možda najviše svjedoči kako i hrvatski ophodni brod Omiš ima elektro optičke sustave sustave koji su rađeni i za takvu obranu. Uz sve to, dodatno se adaptirala obrana vojnih luka, koje su mnogo ugroženije ovakvom asimetričnom prijetnjom nego li klasičnim ratnim napadom. Zapravo pravih klasičnih mornaričkih napada na vojne luke nije bilo od Pearl Harboura 1941. godine, a u Europi od napada njemačke podmornice U-47 na središte britanske flote u Scapa Flow 1939. godine. Iako je i ovaj napad koji je rezultirao potapanjem HMS Royal Oak u svojoj srži bio diverzantsko djelovanje jedne podmornice.
Čini se kako se Rusi nisu pripremili za ovakve scenarije. Ukrajinski površinski i zračni dronovi započeli su 29. listopada u četiri ujutro koordinirani napad na Sevastopol, koji je trajao i poslije izlaska Sunca. Rusi su naknadno tvrdili da je oštećen samo jedan opskrbni brod. No, isti dan Ukrajinci su pustili snimke s dronova koje su pokazale da je oštećen i razarač “Admiral Makarov“, zapovjedni brod Crnomorske flote. Koji je tu ulogu preuzeo od krstarice “Moskva“, koju su Ukrajinci potopili protubrodskim projektilima još u travnju.
Za iskusnu mornaricu zapravo je nedopustivo da im protivnički dronovi šetaju i lete po glavnoj luci na jednom moru. Pogotovo u ratno doba, kad se ipak očekuju neke dodatne obrambene mjere na svakodnevnoj razini. Iako je za vjerovati da Rusi nisu promišljali o asimetričnim prijetnjama mornarici onoliko koliko se NATO bavio time, ovaj šok koji su im priredili Ukrajinci dokaz je da nisu spremni za sva ratna iznenađenja.
Slaže se s time i Tayfun Ozberk, bivši turski mornarički časnik, danas cijenjeni vojni stručnjak, prije svega za pitanja mornarice u priobalnim djelovanjima. U svojoj analizi događaja smatra da je od izbijanja sukoba Crnomorska flota pokazala da jednostavno nije sklona učiti niti na svojim pogreškama. Ističe i velike obavještajne propuste, jer Rusi u travnju nisu znali da su ukrajinski obalni raketni lanseri aktivni te su pustili Moskvu da uđe u njihov domet. Potom su slali brodove na Zmijski otok iako su Amerikanci objavili da su Ukrajincima dostavili protubrodske rakete Harpoon. Pa su brodovi potapani. A kao primjer odbijanja prihvaćanja znanja istaknuo je slanje manjih brodica prema istom otoku, iako su potapanjem krstarice izgubili protuzračnu obranu na tom području. Pa su te brodice postale lakom metom Bayraktarima.
Ističe Ozberk da se u ratu može doživjeti jedno iznenađenje, jer obuka u mirnodopska vremena nikad ne pokrije sve izazove koje stvarna borbena djelovanja donesu. No, nakon potapanja Moskve, smatra bivši časnik, Rusi nisu pokazali dovoljnu sposobnost adaptacije i promjene doktrine. Pogotovo mu je nejasno zašto nisu pojačali obranu luke nakon što je još krajem rujna u blizini Sevastopolja pronađen izvidnički površinski dron ukrajinskih snaga. Zaključak mu je da Rusi jednostavno imaju problema s adaptacijom na nove oblike ratovanja.
Ističe doduše dvije važne stvari koje utječu na uspješnost napada. Prvi je da niti NATO nije dokučio kako se boriti protiv vala površinskih dronova. Kako Turčin navodi, čak i razarači, vatreno najmoćniji brodovi današnjice, imaju kanale obrane koji nisu dostatni za obraniti se u slučaju napada više od deset dronova. To je nešto što se još mora dokučiti, a vjerojatno će veliku ulogu u tome imati razvoj laserskih obrambenih tehnologija. Rusi su stoga bili svakako u nezavidnom položaju. No, njihova obrana je rudimentalna po ovom pitanju, na snimkama se vidi kako helikopter pokušava strojnicom zaustaviti brzi dron, što je gotovo pa nemoguća misija.
Druga stvar koju Ozberk ističe su sami Ukrajinci. Koji djeluju po NATO standardima planiranja i zapovjedanja, a pri svemu tome iskazuju i veliku sposbnost improvizacije i smišljanja novih taktika. Napominje kako združeni napad većeg broja različitih vrsta dronova zapravo i nije nešto jednostavno. No, Ukrajinci su u više situacija pokazali da se znaju korstiti iznenađujućim taktikama, što je Ruse često dovodilo u probleme kojima se nisu nadali.
Njemački feldmaršal Helmut von Moltke davnih dana je kazao kako niti jedan ratni plan ne može preživjeti prvi kontakt s neprijateljem. On je to izjavio u kontekstu svoje navade da za ratne operacije izrađuje nekoliko planova, pa onda ovisno o razvoju na bojišnici primjenjuje onaj najadekvatniji. U današnjem ratovanju pak postaje sve jasnije da planovi teško žive kad se susretnu sa stvarnošću borbenih djelovanja. Improvizacija mi adaptiranje postale su fokusne točka i najjačih vojski, a sve je evidentnije kako Rusi kaskaju u tome. Bizarna je činjenica da su im zapovjedne flotne brodove u nekoliko mjeseci oštećivale snage bez mornarice. Zbog zapovjednih i logističkih problema teško je vjerovati da će se ova situacija uopće popraviti, što je nešto što svakako veseli Ukrajince. S druge strane, u NATO mornaričkim školama zasigurno će se sada u kurikulum uvrstiti i napad na Sevastopolj, kako bi se iznalazili čim bolji načini za spriječavanje sličnih neprijateljskih djelovanja.
