Ukrajini je napad oko Hersona prošli tjedan bio maskirovka, kako bi se u tim krajevima to kazalo, odnosno navlakuša, u domaćem kriminalnom žargonu. Ograničenim napadima zapravo po čitavoj crti bojišnice zapadno od Dnjepra natjerali su Ruse da šalju pojačanja koja se konstantno kockaju s prelaženjem velike rijeke pontonima i teglenicama dok na njih padaju granate.
A ovaj tjedan su Ukrajinci onda iskoristili slabljenje položaja na drugim dijelovima bojišnice zbog tog pojačavanja Hersona te napali sjeverno od Izjuma. Za sada se ne može sa stopostotnom sigurnošću kazati koliko daleko su došli u svom ofenzivnom djelovanju. Ali su jako daleko, jer čak i ruske informacije govore o desecima kilometara probijanja linija.
Fokusno mjesto napada bila je Balakliya, gradić od svojih 25 tisuća stanovnika, na cestovnoj komunikaciji Harkov – Izjum. Strateška važnost tog grada je njegov položaj u odnosu na Izjum, do kojeg bez prevlasti nad Balakliyom mnogo teže dostavlja potrebna logistička oprema. A čini se kako su Ukrajinci u manje od 24 sata u potpunosti odsjekli taj gradić od ostatka okupiranog teritorija te čak u pojedine dijelove grada već ušli.
No, čini se kako je plan drugačiji, neće biti žestokih borbi u urbanom okruženju. Jer, dobar dio snaga produžio je prema istoku, ostavljajući Balakliyu u okruženju, a potpuno drugi krak napada jučer je zauzeo Volohiv Yar 30-tak kilometara sjeveroistočno od Balakliye. Sve više izvještaja je kako se vode borbe koji kilometar od Ševčenkovih, važnog mjesta na putu za Kupjansk. A o Kupjansku ćemo malo poslije. Na istoku od fokusne točke Ukrajinci su se pak počeli boriti za Savyntsi, stratešku točku na putu prema Veselima. A Vesele su posljednja cestovna komunikacija prema Izjumu koja je uključuje prelazak mostova na istok od tog grada, što znači da bi normalan zapovjednik područja u trenutku pada Veselih krenuo s izvlačenjem postrojbi iz Izjuma.
Kao što je pametan vojni zapovjednik u Balakliyi to napravio u noći s utorka na srijedu, kad je shvatio da im prijeti okruživanje. Zato trenutno u tom gradu samo stoji nešto specijalnih policijskih postrojbi te ostaci jedinice Rosgvardije iz Samare, čekajući svoju sudbinu. Rusi po društvenim mrežama spominju izdaju zbog tog povlačenja, iako se radi o smislenom potezu kojim je zapovjednik na terenu spasio živote svojih podređenih i onemogućio zarobljavanje. Kako god bilo, može se reći da su ruski okupatori u priličnom rasulu na ovom dijelu bojišta te se situacija mijenja iz sata u sat, a nikako ne ide nabolje za Ruse.
Prema dostupnim informacijama, postrojba koja je bila u vrhu napada je 4. tenkovska brigada, praćena mobilnim topništvom i mehaniziranim pješačkim jedinicama. Među kojima osnovu su činili pripadnici 92. brigade, jedne od onih koje su obranile Harkov. Po prvi put se na snimkama može vidjeti samohodne haubice PzH2000 u pokretu na bojištu. Ruske procjene govore da je u inicijalnom napadu sudjelovalo oko 10.000 Ukrajinaca, što zapravo i nije velika brojka za vojnu operaciju. Tako da zasigurno u taktičkoj rezervi stoji bar toliki broj vojnika. Što dovodi do novog pitanja.
Koja je krajnja točka napada, obzirom na jedinice spremne tek ući u borbu? Jasno je da je Izjum jedna od meta, dapače, sad se već može reći da je njegova sudbina zaključena, pitanje je samo kad će Rusi to priznati i uz koliko žrtvovanje ljudi. Obzirom na reakciju na operacije kod Hersona, spremni su krvavo branit svaki svoj položaj, kao nacisti u Drugom svjetskom ratu. No, Izjum kao takav ne bi tražio lijevi sjeverni geografski klin koji su Ukrajinci napravili svojim djelovanjima. On pak pokazuje samo jednu stvar na karti: Kupjansk.
A to je glavobolja za Ruse, čak da im i ne zauzmu Kupjansk, samim dovođenjem pod tešku vatru će se prekinuti željeznički promet. Kupjansk je najveće željezničko čvorište u tom dijelu Ukrajine, linije iz pet smjerova se skupljaju tamo, i njihovim isključivanjem Rusima i pobunjenicima bi se prekinuo dotok sredstava sve do Siverodonetska. Bio bi to najveći strateški udarac Rusima još od početka rata. Uz to bi u potpunosti promijenilo dinamiku borbi na čitavom bojištu oko Luhanska.
Jedna je stvar postala sad već standard kod Ukrajinaca, prilikom ofenzivnih operacija nema ni službenih informacija, ali i sve je manje neslužbenih s njihove strane. Na čitavom internetu ovaj se put može pronaći nekoliko fotografija i snimaka vojnika u blizini Balakliye. Tako da čak i njihovi domaći mediji dosta ovise o filtriranim ruskim informacijama.
I za kraj, zbog događaja sjeverno od Izjuma gotovo pa ispod radara je prošla informacija kako su Ukrajinci prešli rijeku Siverodonetsk u manjoj ofenzivnoj akciji te kod sela Stariy Karavan napravili mostobran u blizini Lymana. Što je zasigurno dodatno talasanje strateških pozicija. Čini se kako Rusi tu neće moći izvesti veći protunapad, trenutno su im postrojbe potrebnije prema sjeveru. Ključna točka obrane zasigurno im je Kupjansk, grad koji geografski i nije najidealniji za obranu.
