Jučer je bilo šest mjeseci otkako je počela ruska invazija na Ukrajinu, a da izbjegnemo pisanje posebne analize, jer trenutno na terenu obe vojske zapravo tek rade pripreme za buduća zbivanja na bojišnici, malo ćemo se vratiti na sam start rata. I na to kako je Ukrajina uspjela izbjeći brzi poraz, što je od starta bio ruski plan i za što je dodatna potvrda izašla jučer. Kad se doznalo da je ministar obrane Rusije Sergej Šojgu već prvoga dana, uz Bjeloruse kao posrednike, od Ukrajinaca tražio predaju.
Češki stručnjak Radim Špalek prošlog je tjedna pak koristeći se svim dostupnim izvorima do detalja opisao bitku za aerodrom Antonov u Hostomelu, desetak kilometara sjeverozapadno od samih rubnih djelova Kijeva. Pored toga, još u svibnju odličan posao na opisu ove bitke odradio je i Amerikanac Jeremy Kofsky, koji je operaciju usporedio s Market Gardenom, najvećim zračnim desantom u Drugom svjetskom ratu, koji je završio neuspješno po Saveznike.
Plan Rusa bio je jednostavan, u svojoj srži preslika Operacije Dunav, okupacije Praga 1968. godine. Tridesetak trasportnih helikoptera Mi-8 trebalo je iskrcati oko 300 do 400 pripadnika specijalnih snaga, 45. SPETSNAZ gardijske brigade i 31. gardijske padobranske brigade, vjerojatno najbolje od najboljeg što Rusi imaju, a njihov je cilj bio osigurati perimetar aerodroma.
Nakon toga je na aerodrom, uz pomoć specijalnih operatera sa zemlje koji bi obavljali kontrolorske poslove, sletjelo 18 aviona Il-76 noseći pripadnike 76. gardijske padobranske jurišne divizije, ali i njihova laka oklopljena vozila. Plan je bio da lako oklopljeni padobranci prodru u Kijev i tamo zauzmu centralne državne insituticije te zarobe vodstvo Ukrajine. Ili eliminiraju.
U osam sati ujutro 24. veljače, dok većina planeta saznaje da je uopće došlo do napada, preko 30 helikoptera prelijeće granicu Ukrajine iz Bjelorusije na terenu oko Černobila. Nakana je jednostavna, izbjeći i kontakt s neprijateljom i općenito detekciju što duže, a područje oko Černobila slabo je naseljeno i odličan izbor za takav upad. Transportne helikoptere prate jurišni Ka-52, Mi-24 i Mi-35, koji služe i kao zračna zaštita, ali su predviđeni i kao bliska zračna podrška specijalcima kad se iskrcaju na Hostomelu.
Iza černobilskog područja helikopteri se spuštaju u iznimno nizak let iznad rijeke Dnipro, nastojeći i dalje biti nevidljivi ukrajinskoj vojsci, koja se tih prvih sati još uvijek pokušava pribrati. Kod Višhoroda dolazi do prvog kontakta helikoptera s ukrajinskim snagama. Najvjerojatnije je nekoliko posada s protuzrakoplovnim ručnim lanserima branilo obližnju branu na Dnipru te oni ispaljuju prve rakete na helikoptere. Pogođen, u vodu pada jedan Mi-24, koji postaje prvi ruski gubitak tehnike u ovom ratu. Umalo je stradao i jedan transportni Mi-8 koji se previše približio Dnipru nastojeći biti što teža meta protuzrakoplovnim raketama. Zakačio je čak vodu, ali je pilot u posljednji tren izvukao zrakoplov u visinu. Nije nebitno napomenuti, srušeni Mi-24 na sebi nije imao zaštitni sustav protiv infracrveno navođenih raketa, pučki kazano, nije imao „mamce”. Zašto su to Rusi zaboravili ili ignorirali, ostat će u sferi čarobiranja jer pitati ih ne možemo.
Ruski helikopteri napuštaju putanju iznad Dnipra i skreću desno, nisko iznad krovova lete prema Hostomelu. Iznad aerodroma Antonov prvi dolaze jurišni helikopteri, čija je zadaća riješiti protuzračnu obranu i omogućiti transportnima da iskrcaju specijalce. Iza njih dolaze Mi-8 koji na unaprijed zadanim mjestima iskrcavaju vojnike. Dio padobranaca zauzima polukružne defanzivne formacije, dok drugi dio ide direktno prema svojim zadanim metama. Ukrajinci imaju manji garnizon uz aerodrom, ali je uhvaćen na prepad i zapravo jako brzo pada.
Ovdje trebamo malu digresiju. Amerikanci su još krajem 2021. godine upozorili Ukrajince da se Rusi pripremaju na invaziju, a tijekom siječnja 2022. godine precizno su im naveli kako će aerodrom u Hostomelu biti jedna od prvih meta napada. Ukrajinsko vodstvo nije vjerovalo ili nije htjelo vjerovati takvim navodima američkih sigurnosnih službi. Zato su umalo platili punu cijenu.
Uspoređujući ovu operaciju s Market Gardenom, može se uspostaviti paralela kako je prvi zadatak u obama slučajevima uspješno obavljen, i u savezničkom iskrcavanju i kod Rusa mete su kod točke iskrcavanja bile zauzete. Hostomel je bio pao, avioni Il-76 s gardijskim postrojbama i njihovim oklopnim transporterima već su bili poletjeli iz Pskova. Zanimljiv je i odabir jedinice za ovu drugu fazu. Pskov, gdje je središte 76. divizije, nalazi se uz granicu s Estonijom. Ta postrojba, koja je prema planu imala ključnu zadaću zauzimanja institucija u Kijevu, nije uopće ubrajana među sve one jedinice koje su bile uz granicu Ukrajine i samim time dokaz pripreme napada.
Dakle, postrojba koja ima ključnu ulogu u čitavom ratu, koji prema planu Rusa treba trajati nekoliko dana, čitavo se vrijeme obučava za svoju zadaću preko 800 kilometara daleko od Kijeva. Ali i svih onih špijuna koji su nadzirali Ruse uz granicu. A za pretpostaviti je da do posljednjih dana pred rat ni sami vojnici koji se obučavaju nisu znali koja će točno biti njihova zadaća.
No, pokazat će se da su se prenaglili Rusi. Iako je aerodrom Antonov pao do 10:30 sati i iako je predsjednik Volodimir Zelenski to čak i javno objavio, bitka kod Hostomela nastavila se i tek je ulazila u drugu fazu. Najbrže je reagirala 4. brigada brzog djelovanja ukrajinske vojske, koja je dosta brzo došla s lakim oklopom do Hostomela i upustila se u žestoku borbu s Rusima. Tada na vidjelo dolazi ključna pogreška Rusa u planiranju. Od Pskova do Hostomela ipak im treba više od sat vremena avionom, a u međuvremenu se specijalnim snagama na samom aerodromu nije omogućila potpuna zračna dominacija.
Ruše Ukrajinci tako pet ruskih jurišnih helikoptera, šalju svoje helikoptere iznad, koji tuku po ruskim vojnicima, a ključna stvar događa se slanjem zrakoplova Su-24, koji bombardiraju pistu Antonova. Na snimkama se vidi da se kod puštanja koriste čak i padobranima za bombe, zbog čega se onda može pretpostaviti da su pistu bombardirali običnim „glupim” bombama od pola tone, a ne posebnim penetratorima za uništavanje armiranih konstrukcija koji imaju dodatne raketne motore i ubrzano idu prema metama. Što će reći da se nije bilo pripremilo za napad, nego se improviziralo.
Pista je bila izbombardirana na kraju, 4. brigada, uz pomoć pripadnika drugih postrojbi koji su stizali često po osobnom nahođenju, počela je i pomicati ruske specijalce s područja aerodroma te su napadači morali odustati od plana spuštanja dodatnih snaga. Pista je bila uništena, uokolo su bili Ukrajinci s brojnim protuzračnim oružjem, Il-76 više se nisu mogli spustiti na Antonov. Oko 22 sata navečer i posljednji je živi pripadnik ruskih snaga napustio aerodrom kod Hostomela te su zauzeli pozicije u obližnjim šumama. Borbe za sam aerodrom trajat će još danima, ali već prvu večer bilo je jasno da im za onu osnovnu zadaću – zauzimanje Kijeva i eliminaciju ukrajinske vlasti – više neće moći poslužiti.
Ovaj napad pokazao je nekoliko stvari. Prije svega da su Rusi planiranju operacije, ali i rata, pristupili dosta olako. Hrpa je grešaka kod same operacije, prije svega nepostojanje zračne nadmoći; potom držanje 76. divizije daleko, kad su večer prije, kad je bilo jasno da napad ide, mogli doći mnogo bliže, primjerice u Belgorod ili Gomelj; pa do banalnog propusta da dio zaštitnih helikoptera nije nosio lansere mamaca. Druga je stvar da Rusi imaju dobre specijalce jer, unatoč svemu što se događalo poslije, ne može loša postrojba napraviti zračni desant i zauzeti branjeni aerodrom. Treće je da Ukrajinci nisu bili spremni. Razina obrane velikog vojnog aerodroma bila je više mirnodopska nego ratna, nedopustivo u vrijeme kad su i dječji časopisi već znali da slijedi napad. I za kraj, Ukrajinci su imali od starta visok moral, herojska bitka 4. brigade protiv ruskih elitnih snaga to potvrđuje. Što dovodi u pitanje i drugu, nikad ostvarenu fazu ove operacije. Sve da su se pripadnici 76. divizije spustili, upitno je bi li u tom broju u kojem su bili, a bilo ih je maksimalno 1.500, mogli zauzeti bitne točke u Kijevu. Jer bi već na prilazima gradu vjerojatno naletjeli na žestoku obranu ukrajinskih postrojbi, koliko god prije toga ne bile spremne.
Kod Hostomela je obranjena Ukrajina prvog dana: kako god se razvio ovaj ruski plan, da su iskrcane dodatne postrojbe, ukrajinsko vodstvo bilo bi u nezavidnoj situaciji. Ipak, još jedan neuspjeli zračni desantni napad, ruski „Market Garden”, doveo je do ukrajinske pregrupacije te situacije danas da Ukrajinci gađaju čak i Krim. Što ništa vjerojatno ne bi bilo moguće da nije bilo uspjeha kod aerodroma Antonov.
