Jučerašnji dan sam proveo na Pelješcu, a kako nam je praktično pola redakcije na bolovanju zbog one pandemije koje nema, bio sam svejedno dežuran, i s nevjericom sam pratio vijesti koje su mi pristizale iz grada.
Prvo je izašlo da je večer ranije dogradonačelnik bio u jednoj od svojih standardnih akcija u kojoj pokušava odraditi ono što komunalni redari ne uspijevaju zbog nedostatka ovlasti ili bahatosti splitskih “poduzetnika“.
Onda je došla hrpa vijesti koje spadaju u crnu kroniku, a koje na ovom portalu uglavnom pokušavamo izbjegavati, jer u našoj malo drugačijoj redakciji smatramo kako nije svaka vijest o sudaru ili nesreći doista vijest, ali jučer se baš zaredalo.
Jedan je isplovio s djecom na kajaku preko kanala, drugome je eksplodirao tank, koji dan ranije se potopio brod kojeg je vozio pijani kapetan, ženi je u Komiži pao kamen na glavu, u Zagori je jedan upao u provaliju, sve te vijesti su zapravo uobičajene, posebno s obzirom da nas trenutno u Splitu i okolici ima valjda trostruko više nego je uobičajeno, pa zakon velikih brojeva kaže da će tih zapravo ipak uobičajenih dnevnih nesreća biti nešto više, ali kada ih se složi ovako na hrpu, baš čovjeka zabrine.
Kad sam kasno navečer stigao nazad u grad pa umoran kao crv napokon legao u krevet, na mobitel mi stigne video iz Marmontove.
Pogledam, vidim hrpu ljudi koji se vesele uz ulične svirače koji su pičili Iglesiasa mlađeg, i zaključim da mi se prika koji mi je poslao video ruga što moram raditi dok se on zabavlja sa zgodnim strankinjama po gradu.
I gotovo sam prestao gledati video, a onda ugledao onog visokog tipa koji se očito raspituje tko je glavni u bendu, a onda tog glavnog kucka prstom po ramenu i objašnjava mu nešto.
Onda shvatim o čemu je video, pa uđem u neke grupe prokomentirati viđeno, jer kolege s Dalmatinskog portala su uobičajeno promptno isti video već digli na portal, saznali smo i da su muzičari zapravo Portugalci.
U grupi je odmah izbila dobra splitska zafrkancija, povezalo se to Puljkovo tjeranje Portugalaca s utakmicom Hajduka koja nas čeka sljedećeg tjedna – naime šta se nama imaju Portugalci brčit se po gradu pred utakmicu, bi li u Guimaraesu trpili da im pivaju klape pred utakmicu s Hajdukom i sve u tom stilu.
Šalu na stranu, reda mora biti. Izgleda dosta nezgrapno, ali gradonačelnik je načelno u pravu, svugdje u svijetu ulični svirači moraju poštovati određena pravila, a posebno ona oko vremenskog ograničenja.
Ovih dana su mediji puni grintanja i skandaliziranja zbog toga u što se centar grada pretvorio, moram priznati da meni to pomalo ide na živce, jer Split je mediteranski grad, normalno je da se sve događa na ulici, ljetni šušur je potpuno normalna stvar, ali s druge strane, ja ne živim u gradskoj jezgri, kod nas na Lokvama mogu mirno spavati. Osim kad lokalni luđak ne potpali koji kontejner, ali to je druga tema.
S druge strane, u toj gradskoj jezgri živi valjda pet ili deset puta manje ljudi nego prije dvadesetak godina.
I u tom grmu leži zec.
Čitao sam ovih dana usporedbe s Dubrovnikom i kako je to tamo lijepo riješeno. A ja baš nikako ne bih da se Split pretvori u Dubrovnik. Ima tamo stvari koje su nešto bolje riješene, ali za početak, uspoređivati Split i Dubrovnik su ipak kruške i jabuke, prvo zbog veličine, drugo zbog različite turističke infrastrukture, a treće – zbog mentaliteta ljudi u ta dva grada.
Da sad objašnjavam koliko Dubrovnik ima hotela s četiri ili više zvjezdica, smještenih van grada, a koliko ih ima Split, bilo bi besmisleno. Da objašnjavam kako je Dubrovnik grad koji se pokazuje, dok je Split grad koji se živi, to bi bilo čak i uvredljivo za Dubrovčane, a to mi ne pada na pamet, jer gospare generalno volim i poštujem kao malo koga na svijetu.
Za početak volim ih zato što vole i poštuju svoj grad.
I zapravo je nezamislivo da netko od Dubrovčana ne poštuje pravila, posebno u gradskoj jezgri. U Splitu najveći nered u gradu rade – Splićani. A gosti se onda samo prilagođavaju tome, jer zašto bi oni poštovali Dioklecijanovu palaču ako vide da smo je mi nagrdili reklamama, frižiderima, bankomatima, a da je glavna ponuda u istoj – alkohol?
A Split opet sve to nekako izdržava, i preživjet će. Preživio je ovaj grad i puno gore od Puljka i Ivoševića, ne brinite. Jer Split je čudo.
Problem Puljka i Ivoševića jest činjenica da im sustav ne funkcionira, pa oni na koncu kao redari šetaju po gradu i ispravljaju krive Drine.
Možda to što sustav ne funkcionira nije njihova krivica, ali je njihova odgovornost to ispraviti. I mišljenja sam da idu krivim putem, jer iako se riba čisti od repa i oni su ovim izlaskom na ulice tako i počeli, riba smrdi od glave i time se moraju pozabaviti.
Moraju srediti sustav.
Jer Ivošević je dobio prijetnju i policija je reagirala, ali kada se stvari događaju tako van sustava jedan na jedan, naravno da će svatko tko ima problem s uvođenjem reda iskoristiti etiketu koja mu je zalijepljena i proglasiti ga nepristojnim i divljim.
Puljak je jučer imao sreće što je naletio na zapravo benignu i veselu grupu turista i muzičara, pa pobrao par zvižduka, ali moglo se dogoditi da ga neki pijani turist recimo zalije pivom, jer pojma nema tko je taj visoki tip koji im kvari zabavu a onda bi oni policajci iza njega morali reagirati malo drugačije i imali bismo sasvim drugačiju snimku s kojom se ne bismo mogli tako olako zafrkavat kao s ovom.
Reda mora biti, ali Split mora i dalje živjeti, ne se pretvoriti u prazan grad kojemu će se ljudi diviti s distance. I nije to lak zadatak, ali zadatak je to prvenstveno Splićana.
Koji moraju naučiti poštovati svoj grad, i shvatiti da je naš grad šporak i zimi, kada nema horde pijanih turista koji bauljaju, pišaju i rigaju.
Jer mi Splićani smo ti koji smeće bacamo pored kontejnera, koji ne kupimo za svojim ljubimcima, koji skrećemo lijevo kod Kroma, mi smo ti koji smo cijelu palaču premrežili kabelima, reklamama, štekatima, bankomatima i frižiderima.
I mi smo na koncu ti koji smo godinama na svim razinama birali ljude koji ništa nisu napravili da bi ovaj grad bio uredniji. Dapače birali smo ljude koji su generirali nered.
I zato ljudi koji vode ovaj grad imaju težak zadatak, ali moraju krenuti od glave, ne od repa.
