Zanimljivosti o Emiru Sahitiju bio sam izostavio iz teksta o utakmici, jer sam smatrao kako zavrijeđuje čitav članak. Pomalo su povod tome i rasprave po internetu o njemu, gdje mnogi još uvijek dovode u pitanje njegovu kvalitetu.
Pa, započnimo s nečim što je pričao još trener pionira tamo u devedesetima u Pločama. Tvrdio je kako dobar igrač kad primi loptu u glavim ima bar dva rješenja što dalje s njom. Odlični to dižu na tri-četiri opcije, a generacijski igrači poput Puskasa, Pelea ili Maradone imaju skoro pa šahovskih šest-sedam opcija što napraviti. Od kojih je jedna uvijek ulazak u solo prodor, jer imaju moć to napraviti. No, čak i njima je rijetko kad to bila prva opcija.
Sahiti je onaj tip haklerskog igrača kojem je solo prodor skoro pa instinktivna reakcija na primanje lopte i zato je često djelovao da ima loša rješenja. Većina tih njegovih loših rješenja u srži je da krene u solo prodor kad je trebao dodati loptu. Ukoliko igrate balun na terminima, zasigurno imate bar jednog takvog u svojoj ekipi. I na amaterskoj razini je to to, nema pomoći, on će juriti prema golu pa makar mu zbog toga prijetilo ćebovanje u svlačionici.
Na našu sreću, Sahiti ne igra termine nego u Hajduku, gdje ima i trenere. A nakon posljednje dvije utakmice jasno je da je trener, bilo Karoglan bilo netko iz njegovog tima, radio baš na tome. Sahiti ova dva susreta nije forsirao igru jedan na jedan i jedan na nekoliko. Najčešće je birao dodavanja, jasno, imao je i driblinge, čak i jedan vrhunski prodor kroz obranu Gorice u prvom dijelu. On to i mora raditi, jer je uz Livaju Hajdukov najbolji dribler, samo mora pametno birati situacije kad krenuti u to. Jedna digresija, zamjerili su neki Sahitiju što je nakon dva-tri driblinga Goričana tukao po golu s 25 metara. Treba znati da se u driblinzima u trku gubi snaga, da to ne možeš raditi 50 metara ako nisi baš poseban. Da je nakon onakvog trka i izluđivanja protivnika mogao još nastaviti ili podvaliti vrhunsku loptu, ne bi se zvao Emir, nego Lionel i ne bi igrao u Hajduku.
Vidljivo je i svakom laiku kako se Sahiti pod novim trenerom digao u formi, ali ne samo u formi, igra mnogo praktičnije. Što je ključ za ekipu, Sahiti će uvijek imati igru jedan na jedan, ali kad se to ukalupi u sustav tek postaje ubitačno po protivnika. Teško se oteti dojmu i kako ga Karoglan vidi ipak u drugačijoj ulozi od Leke. Kod prošlog trenera je Sahiti mnogo više sudjelovao u samoj gradnji napada, morao je netko odmijeniti Livaju koji je bio visoko kod protivničkog gola. Sad više djeluje kao neki raumdeuter kako bi Nijemci rekli, tragač prostora koji se zabija iza Livaje i traži mogućnost da uđe u trk s protivnikom. Treći gol Hajduka protiv Gorice baš je tako pao. Igračkim karakteristikama ovakva uloga Sahitiju svakako više odgovara.
I sad smo svi u jednoj čudnoj poziciji, kuknjava je kako su nam krila lošiji dio ekipe, i ima to osnova donekle, ne da je taj segment igre loš, nego odaje dojam da nije na razini vrhunske obrane i razigrane vezne linije. No, statistika je ubitačna, ona kaže kako Hajduk ima najefikasniji par krila u HNL-u. Kad se Sahitiju i Dajakuu zbroje golovi, jednaki su tandemu Emreli – Vidović iz Dinama i bolji od svih drugih u ligi. S napomenom da je Emreli nekoliko utakmica odigrao i na poziciji napadača. Učinak postaje za budućnost i potencijalno bolji ako se zna da je igra sada podešenija njima. Kako bi se plastično objasnilo, Hajdukova krila su do promjene trenera morala graditi igru za Livaju, sada Livaja gradi za njih. I nije subjektivno ako se kaže kako su sada opasniji.
Da je Sahiti generalno dobar igrač mora se zaključiti iz toga da je u formi bio dobar i u prošloj postavci igre, za tri boda protiv Lokomotive direktno je bio zaslužan svojim potezom, šutom izvan kaznenog prostora. Ukratko, Albanac je dobar igrač, sa svojim ograničenjima, ali Hajduk je nezamiliv bez njega danas. On je onaj koji s Pukštasom donosi energiju sastavu. Čak i van napadačkog segmenta, njegov doprinos visokom presingu je nemjerljiv. Nije on tip igrača koji će ga otpočinjati, zbog svojih ograničenja ne zna uvijek prepoznati situaciju kada krenuti, za to je na terenu zadužen Krovinović koji je u tom dijelu produžena ruka trenera na terenu. No, kad se otpočne s presingom, Sahiti je onaj koji obavlja ogroman dio trke te ili zatvara golmanovo dodavanje na stranu ili pušta da lopta dođe na stranu pa stišće tog igrača zatvarajući mu dodavanje u sredinu. Kako je presing ipak timski element, tu mu je jako bitno i što Sigur zna osjetiti te situacije te izlazi visoko i spriječava dodavanje uz aut-liniju.
Da zaključim, Emir Sahiti odličan je igrač u HNL uvjetima, koji je krajnje važan kotač u Hajdukovoj ofenzivnoj igri, a uz to zna odigrati i onaj obavezni obrambeni dio. Je, jasno da ima svoje nedostatke, da ih nema uz ovu motoriku igrao bi za bijesne pare u Premiershipu. I u Hrvatskoj nema igrača koji bi na toj poziciji mogao biti bolji od njega, uz izuzetak Pjace. No, to je jedan druga priča, taj igrač nikad ne bi mogao prići blizu Hajduku zbog menadžera koji ga vode, a i još je upitno kako će se razvijati dalje nakon svih ozljeda. Ponekad mi potcjenjujemo igrače koje Hajduk ima, Sahiti je možda najbolji primjer za to. A ako se sve nastavi kako je sad krenulo, bit će još i bolji. Kao i osporavani Dajaku. Jednostavno je, Hajduk ne bi funkcionirao kako funkcionira, i ofanzivno i u presingu, a i defanzivno.
Jasno, Sahitijeva kvaliteta multiplicirala bi se posljednjih mjesec i pol dana prvenstva ako na drugom krilu bude igrač svjetske kvalitete. Još je lakše igrati ako protivnik mora pozorno paziti na više igrača.
