Iza nas je najkompletnija utakmica Hajduka ove sezone. Ostaje vizualni dojam da je prvi dio protiv Osijeka bio i impresivniji, ali kad se pogleda 90 minuta, ovo je najzrelija predstava. No, hajdemo mi na zanimljivosti.
Prva je da je vjetar jako utjecao na prvih desetak minuta. Nakon dvoboja trener Karoglan neće biti zadovoljan s tim prvim razdobljem, no ovdje se mora stati u obranu nogometaša. Prateći treću ligu zbog drugog posla već sam se naviknuo da je vjetrovito vrijeme najteže za uštemati se u startu, s tim da trećeligašima treba i po 20 minuta da “osjete” vjetar, prvoligašima je očigledno dovoljno i desetak. Stoga se razina krivih dodavanja u samom startu utakmice mora gledati i kroz ovaj podatak.
Druga stvar je da Gorica nije došla bez ideje na Poljud, njihov trener Dinko Jeličić veći dio dvoboja se odlučio braniti u 4-5-1 formaciji u srednjem bloku. Nastojao je otežati dodavanja prema Livaji, Pukštasu i Krovinoviću u međuprostoru, a taktička postavka mu je omogućavala tranziciju s čak šest igrača. Uz sve to, čak i kad je Hajduk stiskao opak presing početkom drugog dijela, Gorica je inzistirala na iznošenju lopte po zemlji, koliko god se povremeno mučili s time. Definitivno ekipa koja ima glavu i rep, čime je Hajdukova uvjerljiva pobjeda tim veća.
Treća zanimljivost je kako je Leon Dajaku odlučio kritičarima pokazati kako nije zalutao u Hajduk. Njegov najbolji meč u bijelom dresu, gol, asistencija, sudjelovanje u presingu, dobra i defanzivna rola. Jednostavno se čovjeku nema što prigovoriti. Dapače, za većinu ga se mora pohvaliti. Još jedan bitan moment, dojam je kako ima onaj osjećaj gdje doći na Livajinu loptu, nešto što je recimo Umut Nayir imao također. Doduše, Livajine lopte su takve da to nije teško ako se ima imalo igračke inteligencije. Možda bi dobra priča bila da je Dajaku takav otkad mu je slomljeno rebro, eto materijala za žuti tisak. Kao da je stvarnost bitna…
Četvrto je maestralna predstava Nike Sigura, kao da je htio pokazati da se Hajduku isplatilo potpisati dugoročni ugovor. Kao da to nismo znali i bez ovog susreta. Savršen u obrani, konstantno pomoć u napadu, a jučer je pokazao da može odigrati i joga bonito, da onaj tunel Bukviću protiv Osijeka nije bila slučajnost. Bilo je jučer dosta skauta na utakmici, većino zbog Pukstasa, ali sad će u tekice, laptope i tablete zasigurno upisati i Sigura. Na sreću i nažalost.
Peta zanimljivost je Mihael Žaper i njegov gol prije svega, s najvišeg dijela tribina se osjetila ta eksplozija emocija kod njega, u prvi tren nije znao što bi sa sobom, onda je preskočio reklame i otišao pod sjevernu tribinu. Dvoboj je bio čak počeo s dvije pogreške u gradnji, gdje je sam krenuo prema naprijed i gubio balun, nekarakteristično za njega, kao da je izgarao od želje. No, onda se ustabilo, bio ponovno ta karika između obrane i napada, u konačnici i spasio najopasniju situaciju koju su gosti imali. Kad si Hajduk uvijek je problem s odštetama, zadnji grintavac s istočne tribine smatra da ima pravo kritizirati sve do koljena sedmog ako se takav igrač ne pokaže. No, za Žapera već sad i zadnji kritičar će kazati da je krajnje pametno iskorištenih milijun eura, čak se može upotrijebiti riječ bagatela.
Šesto je Marko Livaja. Koji je imao “samo” asistenciju. Koji je jednostavno najbolji igrač lige i koji ponovno igra zvjezdani nogomet kad ga se maklo s pozicije čiste “devetke”. Isključivanje Livaje od igre na kraju se pokazalo bezumnošću, čovjek jednostavno mora biti blizu igre, mora biti onaj zadnji “paker” koji će podvaliti loptu za gol. Dat će on i svoju porciju, to je jasno, ali prije svega je najjači u tim dodavanjima, koja kao da su iz nekih drugih liga, onih koje počinju s brojem pet, a ne da je u HNL-u. Možda najviše o njemu govori to da smo takva dodavanja počeli smatrati nečim običnim, jednostavno se zna da on to zna. A zapravo možemo i moramo biti sretni da uživo gledamo Hajduk u kojem igra Marko Livaja.
Sedma zanimljivost je Filip Krovinović, za kojeg sam imao subjektivan dojam da je odigrao jednu od lošijih utakmica ove sezone. A onda pogledaš statistike, čovjek je imao malo manje dodira i dodavanja od Žapera, a izašao je skoro pola sata prije kraja dvoboja. Skupio je duela, imao uspješan start. Uspjelo je prevariti i mene, Krovinović napravi toliko onog nevidiljivog posla da ga se često ne doživi na pravi način jer ne zabije gol ili ne asistira. Zapravo je garant uspjeha Hajduka da Krovinović ostavi ovakav dojam jer su drugi bili na svojim višim nivoima.
Osmo je obrana Hajduka, koja djeluje u HNL uvjetima kao da su na terenu Nesta i Cannavaro u najboljim danima. Jednostavno sve odrade kako treba. Ne možeš im jednu malu kritiku uputiti. Moram reći da mi se teško oteti dojmu da je onaj ključni sastojak na kraju bio Diallo, on je bio šafran u umak. Melnjak je ipak bio defanzivno slabiji i tražio je neke adaptacije u igri, dok je Diallo naprosto obrambena zvijer, kakvu Hajduk na beku nije imao, pa, nikad, koliko mene sjećanje drži. Čak bih s popriličnim uvjerenjem rekao da bi Diallo ovo igrao i da se Melnjak nije ozlijedio, da bi naš dobri Meljo postao krilo kod Karoglana. Jednostavno je besmisleno imati tako dobrog obrambenog beka, a ne koristiti ga. Na to se još nakaleme betonski sigurni Uremović i Šarlija, poslovično dobri Sigur, i imaš obranu koja ulijeva sigurnost do neba. A ne smije se zaboraviti ni Lučić, kojeg se najčešće gleda kroz prizmu organizacije igre. Ali uvijek on odradi svoje i u klasičnim obranama, uz izuzetak jedne utakmice.
Deveta zanimljivost su gledatelji, koji zavrijeđuju jedan minus i jedan plus. Minus je malo više od 16 tisuća gledatelja, stvarno je ovakav Hajduk zavrijedio više u posljednjem ovogodišnjem poljudskom dvoboju. Kiši kroz popodne unatoč. Doduše, opet sam dojam da brojači nisu odradili najbolje, da je ipak bilo tisuću ili dvije više ljudi. A plus ide za navijanje, to je gotovo pa statistički podatak da je najbolje kad je 15-20 tisuća ljudi na tribinama. I ne znam je li Torcida nabavila novog bubnjara ili se stari malo probarabio, ali divlji ritam bubnjeva sada djeluje vatrenije nego na početku sezone. Tjera čovjeka na hopsanje čak i ako je na Zapadu.
Deseto je klupa Hajduka, koja je donijela dodatni impuls. Pogotvo Kalik, koji djeluje preporođeno, te uz njega Odjida, koji je počeo podsjećati na onog igrača s početka sezone. Hajduk ni nakon 3:0 nije stao, gonili su naprijed i Gorica se može zahvaliti Fortuni i Baniću da nije i gore stradala. Kalik je bio ključ toga, angažman mu je bio takav da ni drugi nisu mogli samo mirno čekati kraj susreta. A sam asist za 3:0 je kao da ga je Livaja poslao, to sve govori. Klupa će možda biti i ključ do kraja sezone, ne može prvenstvo iznijeti 11 nogometaša.
Jedanaesta i posljednja zanimljivost za ovaj put je činjenica da su trener Karoglan i igrači i dalje na zemlji. Redom su nakon susreta odgovarali da nije vrijeme za raspravu o Dinamu, da je sad sve na utakmici s Lokomotivom i da se ide iz dvoboja u dvoboj. Karoglan je uspio naći i elemente s kojima nije bio zadovoljan. I na kraju lijepa slika, Melnjak na štakama u svlačionici sa suigračima. Sinergija, rekao bi naš Dvanaesti. Lijepo je danas.
P. S. Činjenica da ništa nije trebalo pisati o Patriku Kolariću samo potvrđuje kako je u ovom trenutku on jedini stvarno kvalitetan sudac u HNL-u. Čovjek je bitan meč uspio završiti bez jednog žutog kartona, a ne izgubiti kontrolu nad utakmicom niti u jednom trenutku. Nekako mislim da neće biti delegiran za dva tjedna na Hajdukovu utakmicu.
