Andrej Plenković ima problem. Odnosno, ima puno problema, prvenstveno sukob svoje osobnosti i ambicije s objektivnim kapacitetima koje posjeduje, ali ovdje ćemo se koncentrirati na jedan konkretan problem koji mu trenutno zadaje vjerojatno najviše glavobolje, a zove se Frane Barbarić, po funkciji predsjednik uprave HEP-a, a po habitusu – prijatelj vrlog nam premijera.
HEP je jedna od najvećih i najvažnijih državnih tvrtki, koja vrti ogroman novac i utječe svojim poslovanjem na kompletno hrvatsko gospodarstvo, a uz nju se vežu neke od najvećih afera zadnjih godina.
Zadnja koju pamtimo je plin za cent, a vjerovali ili ne, ti milijuni eura iz te afere su samo kap u moru sumnjivih događanja vezanih uz poslovanje HEP-a.
Frane Barbarić je ovih dana dobio već drugu kaznu zbog bespravne gradnje na Hvaru, platit će deset tisuća eura zbog toga što još uvijek nije srušio bespravno izgrađenu vilu na najsunčanijem otoku, a neki mediji javljaju da je podignuta i kaznena prijava protiv njega zbog toga.
I sad ide ona blesava rečenica koju mrzimo pročitati, a kamoli pisati – o normalnoj zemlji u kojoj takvom liku ne bi bilo mjesta u državnoj službi, ali to je doista već izlizana floskula, svakome sa zrnom razuma je jasno da ovo jednostavno nije normalna zemlja, jer ima tipova koji su i na puno višim pozicijama od Barbarića koji imaju i više masla na glavi od njega.
Plenković ponavlja kako će Vlada aferu plin za cent riješiti kad ona to odluči, a evo već su mjeseci prošli i vrlo je jasno da se pokušava sačekati protok vremena i da sve to skupa padne u zaborav, ali ovo oko bespravne gradnje i kazni koje inspektorat šalje njegovom prijatelju nikako da nestane.
Počeli su i ljudi iz HDZ-a negodovati, što ne treba pripisivati njihovom osjećaju za pravdu, riječ je samo o predizbornim ambicijama unutar frakcija te partije, a najglasniji je slavonski šef HDZ-a, Ivan Anušić koji je u nedjelju za N1 rekao kako slučaj Barbarić čini veliku štetu HDZ-u, ali je odbio izravno prozvati premijera.
Jučer je bila i sjednica predsjedništva HDZ-a, što je i Plenković spomenuo kao packu Anušiću, rekavši da je (nasmijali smo se na to, priznajemo) HDZ od kad ga on vodi demokratična stranka i da svatko ima prigodu reći što mu smeta na predsjedništvu, ali da Anušića tamo nema cijelo ljeto, bocnuvši ga da je valjda na odmoru.
A nakon sjednice je pred novinare izašao Oleg Butković, koji je papagajski ponavljao riječi svog šefa, govoreći kako je sve na stolu i da se još stvari analiziraju i da će se odluka donijeti kad Vlada tako odluči.
Jasno je da se ne čeka nikakva nova informacija, niti odluka Vlade, jasno je da je riječ samo o osobnoj odluci Andreja Plenkovića koji ima prelomiti i donijeti odluku gdje i kako najbezbolnije skloniti svojeg intimusa.
Ipak, kad je upitan o stavu Ivana Anušića, Oleg Butković je napravio malu pogrešku, jer umjesto da je odgovorio onako kao Plenković, on je rekao kako je Anušić samo župan i nije dio vlade, pa nema sve informacije o slučaju.
Nije baš najjasnije koja to informacija može promijeniti činjenicu da postoji bespravno izgrađena vila koju neki nazivaju i barakom, ali kolega Ilija Radić je Butkoviću postavio najlogičnije pitanje na svijetu u tom trenutku – koje su to točno informacije koje Vlada ima a župan Anušić nema?
Naravno, Butković na to nije odgovorio, nego je ponovio odgovor na prethodno pitanje, ali ostalo je to sve skupa visjeti u zraku kao jedina prava istina, samo s malo različitim detaljima.
Naime, doista Ivan Anušić nema sve informacije, ali činjenica je da ih vjerojatno nema ni Vlada.
Informacije su sva moć u poslu, a posebno u politici, i po svemu sudeći je riječ o informacijama koje ima Frane Barbarić, a koje iz nama nepoznatih razloga (ako ćemo se pravit blesavi) rade problem Andreju Plenkoviću.
Ili bi ih mogle napraviti, vrag će ga znati.
U svakom slučaju, državu nam vode prijatelji koji dijele informacije i još puno toga unosnijeg od informacija, a nama to prodaju pod državništvo i političke odluke.
I nama prodaju struju po zlato, tvrdeći da nam pomažu, a svojim prijateljima je daju za cent. A usput grade vile i kupuju jahte. Ili spremaju milijune eura na račune od legalnih monopolističkih poslova s državom.
Naravno, za sve to očekuju još i zahvalnost. Pa bi im se doista trebalo jednom zauvijek i zahvaliti svima skupa.
