Hrvatsku posljednjih par dana potresa tema novog marifetluka u energetskoj industriji. Pučki kazano, netko je od HEP-a ukrao milijune preprodajući njihov plin. Iz vrha države stižu insinuacije kako se ponovno radi o netemi, što obično znači kako je u pitanju zbilja veliki skandal.
Istovremeno jedini splitski dnevni list na naslovnici nema nit slova o tome, već se vrti priča kako su navijači Hajduka u panici, jer eto nema ulaznih transfera. I to je s toliko strana sramotno da nije lako niti pobrojiti. Prvo je pitanje odnosa prema profesiji, onoj ideji da novinarstvo prije svega mora biti usmjereno ka javnom dobru. Priča o tome kako je energetski sustav ustrojen da se pune privatni džepovi, a narod plaća njihovo mešetarenje upravo je to. Javno dobro, pokušaj da se to spriječi, da se kazne oni koji misle da to može proći. Nažalost, pravosudni sustav je kod nas ustrojen tako i pod takvim političkim utjecajem da je realno biti skeptičan prema mogućnosti kažnjavanja. No, mediji o tome bar moraju pisati, vikati, urlikati, reći u konačnici “pa dobro jebote jeste vi normalni“. A ne okretati glavu na drugu stranu.
Tu je i drugo pitanje, medijskog partnerstva s Hajdukom. Zagrebački mediji što se sporta tiče u svojoj su srži bilteni uprava u Maksimirskoj 128, koja god u njihovim mijenama došla. Uredno obavljaju i prljave poslove. Jasno, ta situacija nije dobra, to pogotovo nije smisao novinarstva, posebno ako još dobiješ kakav penez u džep zbog toga, ili u nekim slučajevima klupski automobil na korištenje. Tako da ne bi bilo dobro da medijski partner bude takav. Ali, b rate, ne treba ni prekomjerno granatirati.
Uglavnom, mediji su u banani, i sve je veći grop o tome pisati. Nažalost, došli smo do situacije gdje se pojavljuje i višak informacija, ali čitatelji moraju sve više mentalnog napora da odvoje šund i da pronađu one bitne dijelove. Sretno nam svima.
