Ovo će biti jedna od najkraćih Kultnih koje sam napisao. Jer zapravo samo trebam podsjetiti na neke stvari. Čovjek kad nešto ima neko duže razdoblje zna pomalo zaboraviti koliko je bitno. Na meni je samo malo to prodrmati.
O Livaji se potrošilo kartica i kartica teksta, nije bilo veće sportske medijske zvijezde u Hrvatskoj nikada, svaka čast svakome drugome. I svi mi znamo što je Livaja, koliko znači za klub, i koliko je značio. Teško da bi Krovinović, Lovrencsics i svi oni iz tog prijelaznog roka uopće došli da Livajomanija nije preokrenula tijek povijesti.
Čovjek od prvog dana kad je došao pa do danas u prosjeku ima gol ili asistenciju po utakmici. Na vremensko razdoblje od dvije i pol godine to je bolesna statistika u svjetskim okvirima. Ali nekako se zbog tog proteka vremena počelo uzimati Marka zdravo za gotovo, naš je, najbolji je u ligi i dobro.
A onda su došle ove pripreme. Livaja je ogroman talent bio, svjetskih razmjera, zaboravljamo da je kao tinejdžer nastupao za Inter koji je bio faktor u Europi tih dana. Izgleda da je Marko odlučio sad najprije sebe podsjetiti na taj podatak, pa odmah zatim i sve druge. Čini se nikad spremniji, a što je najbitnije, nikad gladniji nogometa.
I sad samo moram jednu stvar pitati. Shvaćate li vi kako to može zapaliti nas navijače Hajduka? Livaja na još višoj razini nego je bio do sada. Samo se sjetite ushita kad je Iris okrenula onaj papir #livajaostaje. E, pa, slušajte sad Piksijevo proročanstvo: Marko Livaja omogućit će nam i veće ushite od toga.
Živi bili pa vidjeli. I živ i zdrav bio naš Marko.
