Bojan Ivošević je drugi čovjek drugog grada u državi, po definiciji je dužnosnik. Jučer je doživio fizički napad koji je uglavnom uspio eskivirati, doslovno, od tri upućena udarca, dva je uspio potpuno izbjeći, a jedan ga je okrznuo, što se u Splitu kaže – striša.
Malo je, dakle, zamjenik gradonačelnika Splita dobio po glavi, a reakcije drugih političara – nema. Jedini koji se do sada javio je njegov direktni pretpostavljeni, gradonačelnik Splita, Ivica Puljak.
Prije nego nastavimo s ovim, pokušajmo zamisliti da je netko ovako napao recimo – Nina Velu. Ako se ne sjećate, čovjek je bio zamjenik gradonačelnika u bivšoj vlasti. I čak nemojmo zamišljati da ga je netko napao fizički prije tri godine, dok je bio dužnosnik, nego zamislimo da se to dogodilo jučer popodne, evo, recimo negdje u splitskom Getu.
Pa do sinoć bismo imali premijera koji u svim medijima priča o strogom kažnjavanju nasilnika, o terorizmu, o narativu u medijima koji od političara radi mete, o tome kako su političari nezaštićene životinje, o obaveznom donošenju rigoroznijih kazni za takve stvari i sve u tom smislu.
U ovom slučaju, kad je napadnut drugi čovjek grada koji nije u ergeli zaštićenih životinja, reakcije – nema.
I nije to neki problem, kada bi to značilo da je otvorena sezona lova na dužnosnike, ako se Hrvatska odlučuje na sustav u kojem su dužnosnici svedeni na razinu običnih građana i nema nikakvih sankcija ako ih se namaže katranom i perjem, kaže im se da su lupeži ili slično.
Međutim, svjedoci smo da su neki ljudi radi oštrijih postova na društvenim mrežama ili nosanja transparenata protiv premijera privođeni preventivno, ne želimo niti zamisliti kako bi prošao onaj koji bi mu se uopće pokušao približiti.
Ipak, to vrijedi samo za odabrane. I opet ponavljamo, ne bismo čak ni imali problem kad bi se radilo o onima odabranima od hrvatskog naroda da ih predstavljaju kao dužnosnici, ali kako vidimo iz jučerašnjeg primjera, nije važno koga odaberu građani ove zemlje da ih predstavlja, zakon u ovoj zemlji štiti samo one koje odabere onaj Odabrani jedan.
A Splićani će morat razmisliti o tome kako se Odabrani jedan odnosi prema njihovom gradu.
Njegovi pretorijanci, naime, imaju dovoljno ljudi i opreme da zatvaraju lokalne navijačke klubove pune Splićana pet minuta nakon prekoračenja radnog vremena i razine buke, i to sve sa pendrecima, štitovima, suzavcem i čizmama.
S druge strane, kada treba samo upozoriti one koji nisu Splićani da se malo stišaju i da recimo ne pišaju baš po svakom antičkom kantunu – e onda nema dovoljno ljudi i Splićani snađite se sami.
E pa Splićani, snađite se sami.
