Pod jedan, bilo kakvi zaključci o igri, taktici i svemu drugome na osnovu susreta s Rijekom i nisu previše reprezentativni. Rijeka je najlošija ekipa koja je ove sezone istrčala na teren protiv Hajduka. Toliko nemoćna, bez nekog plana osim nabijanja lopte na centarfore, nekako mlitava. S razlogom posljednja na tablici, očigledno. Dapače, obzirom na druge timove, nejasno je kako namjeravaju ostati u prvoj ligi. Osim ako nešto radikalno ne promijene na zimu, duga će biti pauza zbog idiotskog svjetskog prvenstva usred sezone. Hajduk je prije desetak dana satrao Belupa 5:1, ali je ekipa iz Koprivnice djelovala nogometno smislenije od jučerašnjih protivnika.
Pod dva, svi mi trebamo biti zadovoljni što gledamo Hajduka u doba kad u njemu igraju Marko Livaja i Nikola Kalinić. Ta jednostavnost poteza za koje se netko drugi mora satrati je famozna. Pogledajte samo onaj Livajin asist za gol, ali dobro ga pogledajte s onom kamerom iza gola. I dobro obratite pažnju na Livajinu nogu kako šalje. Potez za one tv preglede, virtuoz na terenu. A gotovo pa je besmisleno pričati da je Kalinić najbolja devetka koja igra u Hrvatskoj, on je najbolja devetka koju ova ruinirana država uopće ima. Killer. Ne igra iz nekih drugih razloga na toj poziciji. Ma gušt jednostavnosti kad ova dvojica igraju na terenu.
Pod tri, Biuk. Ogromni talent, ogromni, u svjetskim razmjerima, ali s teretom ovog kluba na plećima. Od njega prosječan navijač nakon pete minute traži da napravi baš ono što je napravio sinoć. Uzme loptu, prođe sve sam i zabije gol. I zato je talent u svjetskim okvirima, on to zapravo može napraviti. Samo ne svaki put, mora ga se pustiti da sazrijeva. A jebiga, većina nas bi mlade igrače da se razvija, ali da mladi igrači u Hajduku ne rade pogreške koji mladi igrači rade diljem svijeta. Biuk će biti vrhunski, baš vrhunski. samo ga mi moramo istrpiti, i on nas (nije to jednostavno), a u klubu pametno sve odraditi.
Pod četiri, publika Hajduka iz Splita je famozna. Na radni dan u 16.30 sati u turbulentna vremena skupi ih se oko 15 tisuća. U Hrvatskoj. Što drugo reći osim svaka čast. I HNS-u poručiti da bi isto bilo i da je u devet ujutro dvoboj, uzalud vam trud… I ne zaboravite onu dicu nakon susreta, malog koji plače od sreće jer je došao do dresa. Nova pokoljenja su tu.
Pod pet, pogledajte naslovnu fotografiju od jučer. Pa zar nije sve, kolega Ponoš zavrijedio je aplauz za ovakav majstorski potez. Fotografija na korak do one Feđe Klarića na kojoj je Toni Kukoč u dresu Hajduka i koju naš komentator Piksi Mamić koristi za svoju kolumnu.
