Tezu iz naslova je prekjučer na N1 televiziji izgovorila Marijana Petir, predsjednica saborskog Odbora za poljoprivredu i saborska zastupnica, povodom najnovije inicijative oko te vječne teme hrvatske politike koja se periodično izvlači kad treba.
Traje javna rasprava o izmjenama Zakona o trgovini, jer to je sveti gral neradne nedjelje – da ne rade dućani, ovo ostalo ćemo lako, a zanimljivo je kako predsjednica odbora koji brine o poljoprivrednicima nije ništa spomenula – poljoprivrednike, koji neradnu nedjelju mogu samo sanjati.
Jer, kako kaže Marijana Petir – to je civilizacijsko pitanje.
Kao prvo, nismo sigurni što je to “naša civilizacija“. Nismo se to među sobom još dogovorili, jesmo li dio balkanske, srednjoevropske ili mediteranske civilizacije? Logičan odgovor se nameće sam po sebi, svakome tko ima nešto znanja jasno je da Hrvatska spada u sve tri civilizacije, pa možemo pričati o našoj – hrvatskoj civilizaciji.
A onda analizirati što to znači. Marijana Petir sasvim sigurno pod hrvatskom civilizacijom misli na nju kao zapadno – kršćansku civilizaciju i to je sasvim u redu.
Jer u kršćanskoj je tradiciji neradna nedjelja, i doista smo mišljenja da bi je trebalo poštovati. Na koncu, mi smo je na našem portalu i proveli bez pogovora.
Ipak, ono što je paradoksalno, dapače, sasvim apsurdno je da su tu (kršćansku) tradiciju na ovim prostorima najviše poštovali – komunisti.
Naime, oni nešto stariji će se sjetiti da je u vrijeme socijalističke Hrvatske republike nedjelja doista bila neradna, gotovo bez iznimke. Nisu radile trgovine, novinski kiosci (da ne kažemo trafike), čak ni benzinske pumpe.
Nisu izlazile ni novine, a radile su uglavnom samo hitne službe. I crkve, koje su radile, ma koliko se oni koji bi prali svoju savjest zbog ponašanja u bivšem sustavu upinjali dokazati suprotno.
Dolaskom kršćanskih demokrata na vlast u državi i uvođenjem kapitalizma, stvar se stubokom promijenila.
I postavlja se logično pitanje – zar su kod nas komunisti veći kršćani od demokršćana?
Ili je riječ ipak samo o potpunom ponižavanju radničkih prava i ustoličenju profita kao jedine svetinje kojoj se moderni demokršćani klanjaju?
